6. NEODGOVORNI POLITIČARI
Nijedan politički sistem nije otporan na prisustvo neodgovornih političara. Razlog dijelom leži u tome što politički sistemi imaju svoje nedostatke, a dijelom zbog toga što neodgovorne političare biraju građani/građanke koji nijesu dovoljno politički osviješćeni ili obrazovani, i ne preuzimaju sopstvenu odgovornost u donošenju odluka, što je čest slučaj u zemljama koje su nerazvijene, nedemokratske ili u tranziciji. Neodgovorni političari, ako su na vlasti, imaju mogućnost da koriste poziciju za sopstveni napredak i zanemaruju probleme koji se tiču društva, životne sredine i održivog razvoja. Takva situacija je posebno prisutna posljednjih decenija kada su velike korporacije postale (svojom snagom i uticajem) jače od samih vlada zemalja (čak i razvijenih) i, samim tim, pripadnici vlasti često rade za interes krupnog kapitala, a ne za građane/građanke. Istovremeno postojeći državni sistemi neprimjereno zasnivaju svoju moć na postojanju vojne odbrane u koju se ulažu ogromna državna sredstva, uprkos neriješenim egzistencijalnim pitanjima miliona građana/građanki ili velikim ekološkim problemima. O tom neskladu govori i podatak da je budžet, koji se godišnje uloži u vojsku i naouražanje u čitavom svijetu, 700 puta veći od godišnjeg budžeta Ujedinjenih nacija.
Razvoj i obrazovanje svakog pojedinca/pojedinke doprinosi promjenama u političkom sistemu, a širenje ideja o održivom pristupu kroz socijalne mreže ima sve veći uticaj. Pojavljuju se novi, inovativni zakoni koji tumače naš odnos prema planeti i ljudska prava, obavezujući na taj način i političare na novu političku etiku koja nam je neophodna. Novi koncepti poput „Earth Law“/ „Wild Law“ ili „Zakona planete Zemlje“, prepoznaje planetu kao primarni „izvor“ zakona koji postavlja ljudske zakone u mnogo širi kontekst od čovječanstva. Zasnovan je na ideji da su ljudi dio šire zajednice živih bića i da blagostanje svakog člana/članice planetarne zajednice zavisi od blagostanja planete Zemlje kao cjeline. Način kojim se upravlja našim društvenim sistemima, treba da sadrži etički kodeks koji od nas zahtijeva da živimo u skladu sa zakonom prirode. „Zakon planete Zemlje“ postepeno se prepoznaje u nacionalnim institucijama u Velikoj Britaniji, SAD-u, Latinskoj Americi, Africi, a Ekvador je prva zemlja koja je taj zakon integrisala u svoj pravni sistem 2008. godine.
7. KORUPCIJA
Ekološka kriza je najprije kriza ljudskog duha. Materijalizam i gramzivost na globalnom nivou, kao i u okviru državnih sistema, rezultiraju kako ekološkim problemima, tako i nejednakošću i neravnomjernim razvojem ljudskih zajednica. Jedna milijarda američkih dolara godišnje odlazi na mito u svijetu, a 40% pomoći za razvoj izgubi se u korupciji. Korumpirane članove društva predvode političari i policija. Irak, Venecuela i Rusija spadaju u zemlje čije su institucije javnog sektora najviše korumpirane. Najmanje korupcije ima u Danskoj, Singapuru i na Novom Zelandu.
8. RODNA NERAVNOPRAVNOST
Rodna ravnopravnost je osnovno ljudsko i demokratsko pravo ali se njeno integrisanje u sve segmente društva još uvijek ne podrazumijeva. Društveni sistemi su opterećeni neosviješćenim tradicionalnim podjelama uloga – od procentualno manjeg učešća žena u rukovodećim tijelima u najrazvijenijim društvima (na fotografiji Samita G20, od 50 učesnika samo 3 su žene), do ugrožene egzistencije i minimuma ljudskih prava žena u Avganistanu, Bangladešu, Iraku (ograničeno obrazovanje, kretanje, učestvovanje u socijalnom životu). U mnogim kulturama ne prepoznaje se neravnopravan položaj žena jer ono što je stvoreno kulturnim obrascem, sada se smatra i doživljava „prirodnim“.
Život na planeti ne može biti održiv ako svi njeni stanovnici/stanovnice nemaju jednaka prava i slobode i ne učestvuju podjednako u kreiranju društva, doprinoseći svojim jedinstvenim saznanjima i potrebama. Danas je jedna polovina stanovnika samim rođenjem u manjoj ili velikoj meri diskriminisana. Potrebe žena, njihovi principi i vrijednosni sistemi nijesu integrisani ravnopravno u političke i društvene sisteme i, samim tim, mnoge oblasti života ženama nijesu lako pristupačne. Rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravnost u razlikama, a ne uklapanje jednog roda u model drugog. Rješenje je u osvješćivanju pripadnika/pripadnica oba pola i u favorizovanju pozitivnih primjera promjena položaja žena, a takvih promjena ima i u najrigidnijim društvenim sistemima.
Borba za rodnu ravnopravnost je, naročito tokom XX vijeka, donijela mnogo pozitivnih promjena, ali najvećim dijelom u razvijenim zemljama s dominantno bijelom populacijom. Danas u Americi i drugim razvijenim djelovima svijeta preko 40% studenata/studentkinja medicine, prava, ekonomije i kandidata/kandidakinja za doktorsku titulu čine žene. Istovremeno smo svjedoci da se promjene pokreću i u nerazvijenim zemljama: učešće i pobuna žena u političkim promjenama u Egiptu (skoro polovinu protestanata su činile žene na ulicama Kaira) od ogromnog je značaja. Promjene u Egiptu, zemlji u kojoj su žene prije samo 10 godina dobile pravo da zatraže razvod, mogu da budu pokretač pozitivnih promjena u širem okruženju gdje su ženska prava ugrožena.
Žene čine u prosjeku 19% parlamenta u svim zemljama svijeta. U ovom segmentu, razlike između razvijenih i nekih nerazvijenih zemalja se brišu: po učešću žena u parlamentu predvode istovremeno: Ruanda, Kuba, Mozambik i zemlje sjeverozapadne Evrope – Švedska, Norveška, Belgija, Island, Holandija itd, gdje žene čine 35–50% parlamenta. Rodna ravnopravnost je treći od osam milenijumskih ciljeva Ujedinjenih nacija, a poboljšanje položaja žena u društvu vezano je i za četvrti i peti milenijumski cilj – smanjenje smrtnosti kod djece i poboljšanje zdravlja majki. Sve studije govore da, kada su žene podržane i osnažene, cijelo društvo ima koristi. Njihove familije su zdravije, više djece ide u školu, prihodi su veći i čitave zajednice, naročito u nerazvijenim zemljama, postaju mnogo otpornije.
9. NEZAPOSLENOST
U svijetu ima oko 212 miliona ljudi bez posla. Razlozi za nezaposlenost su različiti u različitim djelovima svijeta – nedovoljno ili neodgovarajuće obrazovanje, nerazvijena društvena klima za osnivanje biznisa ili investiranje, loš i zastareli ekonomski model poslovanja, iscrpljeni prirodni i energetski resursi ili ekološki problemi... Proces ekonomske krize kroz koji trenutno prolaze razvijene zemlje svijeta, i koji je izazvao stopu nezaposlenosti preko 10%, nije samo privremena kriza nakon koje će se, kada „prođe“, sve vratiti na staro. U pitanju je mnogo veća društvena promjena koja podrazumijeva tranziciju iz industrijske u tehnološko-informacionu fazu i još važnije, tranziciju zasnovanu na obnovljivim izvorima energije i na novoj zelenoj ekonomiji. Više neće biti u toj mjeri procesa proizvodnje koji zahtijevaju postojeća zanimanja, već se javlja potreba za novim znanjima i stručnošću za „zelene poslove i industrije“ (Green jobs & industries): izgradnju energetski efikasnih zgrada, rad na tehnologiji obnovljivih izvora energije, proizvodnju automobila koji koriste bio-goriva ili električnu energiju...
Sve je više primjera novih inovativnih modela poslovanja koji redefinišu postojeću ekonomiju. Tokom posljednje decenije neprofitna svjetska organizacija „Fair Trade“ sprovodi vrlo važan projekat na globalnom nivou, zasnovan na održivom razvoju i pravednosti u trgovini, tako da svako, kroz svoj rad, može da obezbijedi dostojan život i razvije svoje potencijale, kao i da doprinese razvoju svoje zajednice. Organizacija omogućava malim i često siromašnim farmerima širom svijeta da plasiraju svoje proizvode na tržište, i dobiju odgovarajuću cijenu za njih na pošten način u konkurenciji s velikim korporacijama. Među najpoznatijim „Fair Trade“ proizvodima je kafa, i zahvaljujući radu „Fair Trade“ organizacije i njenoj saradnji s malim farmerima u Južnoj Americi i Africi, jedan od najvećih svjetskih lanaca kafeterija – američki „Sturbucks“ – nakon 10 godina rada na ovoj strategiji pravi 100% „Fair Trade“ espreso kafu.
Socijalno preduzetništvo je postalo u posljednje dvije decenije novi oblik preduzetništva koji istovremeno smanjuje nezaposlenost i siromaštvo i marginalizovanje osoba s invaliditetom, izbeglih i raseljenih lica, nedovoljno kvalifikovanih lica itd. Italija predvodi u razvoju socijalnog preduzetništva i ima preko 5 miliona korisnika socijalnih kooperativa. U našem regionu ova priča postaje sve aktuelnija. Primjer je osnivanje socijalne i ekološke kooperative „Eco Bag“ u Srbiji koja proizvodi torbe i novčanike od recikliranog PVC-a od prethodno iskorišćenih reklamnih bilborda, i istovremeno zapošljava žene u srednjem dobu koje su ostale bez posla u tekstilnoj industriji.
10. KONZUMERIZAM
U današnjem ekonomskom modelu proizvodnje i potrošnje pojedinac/pojedinka nije dovoljno „značajan ili vrijedan“ ako nema finansijski potencijal da kupuje i troši. Istovremeno, proizvodi su osmišljeni tako da imaju kratak životni vijek i da se povećava potrošnja a samim tim i kapital investitora, ali i otpad i eksploatacija resursa. Sprečavanje kolapsa ljudske civilizacije zahtijeva potpunu transformaciju dominantnih kulturnih modela koji su bazirani na konzumerizmu. Prosečni Evropljanin/Evropljanka potroši 43 kg, a Amerikanac/Amerikanka 88 kg resursa dnevno, simbolično rečeno, svakoga dana iz planete izvučemo količinu resursa u zapremini 112 Empire State Buildinga.
Mnoga istraživanja pokazuju da stanovnici/stanovnice zemalja s visokim bruto društvenim dohotkom nijesu i srećniji, odnosno povećanje BDD-a ne čini ljude srećnijim. Amerikanci, koji imaju visoki BDD u poređenju sa svjetskim prosjekom, veoma su siromašni kada su u pitanju ljudski odnosi, slobodno vrijeme, povjerenje u institucije i zadovoljstvo životom (well–being). Istraživanja pokazuju da s porastom socijalnog kapitala (razvijeni kontakti, učešće u političkim i religijskim organizacijama, obrazovanje, sport, umjetnost ... ) a ne BDD-a , ljudi u razvijenim zemljama postaju srećniji.
Preokret je u toku – iz kulture konzumerizma u kulturu održivosti. Nastaju novi globalni pokreti i rituali u kojima se slave nove vrijednosti i ukazuje na negativne posljedice postojećih rituala koji su se pretvorili u rituale konzumerizma… „Buy nothing Day“ u Americi stoji nasuprot „Black Fridayu“, danu poznatom po masovnoj kupovini. „World Carfree Day“ (dan bez automobila) slavi se u više od 40 zemalja. „Earth hour“ je određeni sat u godini kada se ljudi širom planete uključuju u akciju isključivanja svjetla i uštede energije. Istovremeno, sve više je primjera korporativne odgovornosti i bogatih ljudi koji svoj kapital ulažu u rješavanje ekoloških problema i siromaštva. A veliki doprinos promjeni kulture konzumerizma mogu dati svjetske religije, koristeći svoje drevno duhovno znanje o materijalizmu i sreći.
Nataša Ilinčić
Bookmark with:
| < Prev | Next > |
|---|
