Tradicionalna arhitektura Boko-Kotorskog zaliva jedinstvena je u svojoj ljepoti. Imitiranjem arhitektonskih elemenata graditeljskog nasljeđa u savremenom projektovanju unaprijed smo osuđeni na neuspjeh, jer oni neminovno na starim objektima neuporedivo ,,bolje stoje“. Tako je kos krov pokriven crijepom skladan dio cjeline samo ako natkriva kamen, materijal istog arhitektonskog jezika- teških, pojedinačno slaganih gradivnih elemenata. Dalje, Imitacije kamenih okvira u malteru su vještačke, neestetske tvorevine koje nemaju nikakvu vezu sa tradicionalnim modelima, već su izraz površnog eklekticizma u projektovanju kojim se degradira kreativni izraz i stvaralački potencijal savremene arhitekture.
Graditeljsko nasljeđe Boke Kotorske iako nesumnjive arhitektonske, kulturno-istorijske i ambijentalne vrijednosti ne smije biti projektantski šablon i opravdanje za neinventivnost i nepromišljenost u savremenom projektovanju. Umjesto najlakšeg, etički i umjetnički nedopustivog preuzimanja tradicionalnih modela kao ,,garanta“ kvaliteta, moramo analitično i studiozno pristupiti tradiciji, tako da pronađemo u njoj trajne vrijednosti u graditeljskim principima koje transcendiraju vrijeme, poput: arhitekture usklađene sa prirodnim okruženjem, logike i iskrenosti u primjeni materijala i oblikovanju, ujednačenog arhitektonskog riječnika u kom su usklađeni djelovi i cjelina.
Ove vrijednosti su već prepoznate i uključene u savremeno projektovanje kroz bioklimatsku (održivu) arhitekturu, iskreno korišćenje materijala, tehnika i tehnologija ovog vremena, ujednačenost arhitektonskog riječnika svedenih, jednostavnih formi skladnih proporcija i jasno definisane ritmičnosti, transformaciju tradicionalnih oblika prilagođavanjem savremenom načinu života.One treba da postanu tradicionalni modeli koje ćemo prilagoditi sadašnjem trenutku i savremenim tendencijama u arhitekturi Boke Kotorske. Samo tako možemo napredovati, doprinjeti evoluciji ideja u projektovanju i pokazati da smo svjesni odgovornosti koju naše intervencije u prostoru nose, a koje nisu i ne mogu biti loše samo zbog razlikovanja od tradicionalnog, nastalog vijekovima ranije. Naprotiv, baš tom različitošću, odmjerenim kontrastom, naglašava se naslijeđeno, ali ne po cijenu anuliranja svih prostorno-fizičkih odrednica i principa savremenog projektovanja.
Kompletan tekst učitajte ovdje
Mr. Kosara Kujundžić, d.i.a.
studentkinja prve godine Doktorskih studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu
e-mail:
This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it
Bookmark with:
| < Prev | Next > |
|---|
