Benefit Living

Aktivno učešće zajednice kao ključni faktor u kreiranja kvalitetnog prostora, kako očuvanju životne sredine, planiranju zelenih i rekreativnih površina, javnih gradskih prostora i tako dalje tako i kreiranju snažnog i prosperitetnog društva.

Učešće zajednice generalno može se definisati kao proces uključivanja građana u različite projekte koji imaju za cilj riješavanje nekog njihovog problema. Uloga zajednice je vrlo značajna u očuvanju životne sredine i određenog prostora, pa je potrebno predočiti benefite i posljedice koje ima aktivnost čovjeka po neposredno okruženje i usmjeriti na moguće zajedničke aktivnosti koje doprinose stvaranju ugodnijeg i zdravijeg ambijenta za život, te time uticati na buđenje njihove ekološke svijesti. Moguće je uključivanje u sljedeće zajedničke aktivnosti: postizanje dogovora o načinu postupanja sa čvrstim otpadom; skupljanje kišnice u naselju – koja bi se koristila za potrebe navodnjavanja javnih zelenih površina; smanjenje inteziteta saobraćaja unutar naselja – što podiže nivo ugodnosti u bliskom okruženju i smanjuje nivo vazdušnog zagađenja (favorizovati upotrebu javnog prevoza, bicikla, moguće predvidjeti pješačku zone i isključivanje kolskog saobraćaja iz naselja - primjer Perasta). Istraživanja su pokazala da su stanovnici zajednice koja ih aktivno uključuje u različite procese planiranja ili donošenja odluka mnogo zadovoljniji i srećniji od onih koji žive u zajednici koja to ne čini. Participacija građana je važna u svim procesima koji se odnose na razvoj društva, a onaj najvidljiviji segment odnosi se na prostorno i urbanističko planiranje (metod Placemaking). 

Učesnici se aktiviraju na dobrovoljnoj bazi, a sam proces baziran je na postulatima ljudskih prava i demokratskog upravljanja.

Učešće građana može se sprovoditi na nekoliko nivoa:

• planiranje,
• mobilizacija u cilju unaprjeđenja novoa osviješćenosti zajednice, treninzi u cilju sticanja novih vještina,
• implementacija,
• monitoring i evaluacija.

U ovim procesima ljudi se motivišu da rade zajedno, te da prepoznaju zajedničke interese i benefite svog angažovanja. Tvrdi se da ne postoji zajednica koja nije zainteresovana da uzme aktivno učešće u planiranju. Često je problem samo u tome što članovi zajednice ne znaju način na koji to mogu da učine, ili nemaju dovoljno informacija. Odgovor leži u tome koliko je država ili lokalna zajednica sposobna da ih motiviše i podrži u tome na različite načine. Druga mogućnost je da putem različitih treninga obje strane - predstavnici vlasti i građani mogu unaprijediti svoja znanja i vještine značajne za međusobnu saradnju.

Participacija zajednice razlikuje se u različitim društvima, ne može biti jednoobrazna, ali postoje neke zajedničke karakteristike za svako od njih:

• Učešće zajednice podrazumijeva veći broj građana;
• U tom procesu moraju biti uključene različite grupe građana;
• Moć i odgovornost su decentralizovane, tj. postoji više centara koji sprovode aktivnosti;
• Poslovi se obavljaju na transparentan način i informacije su dostupne javnosti;
• Sve ideje koje dolaze od građana se razmatraju s poštovanjem i ne postoji loša ideja, sve ideje se smatraju potencijalnom inspiracijom u daljim procesima. Građani se podstiču da daju najbolje od sebe za razvoj zajednice;
• Ne postoji organizacija ili grupa koja kontroliše zajednicu, njeni predstavnici su otvoreni za saradnju i različita mišljenja.

Posebnu pažnju treba posvetiti uključivanju grupa građana, do kojih je teško doprijeti, kao što su: građani u seoskim zajednicama, osobe sa invaliditetom, mladi, žene i drugi. Za njih je potrebno kontinuirano promovisati vještine i sposobnosti koje su im potrebne za pokretanje aktivnosti koje su u interesu njihovih zajednica. Bez podsticanja pomenutih grupa, šanse za ostvarenje demokratskog društva su male, a donošenje odluka i upravljenje ostaće u rukama onih koji su na rukovodećim pozicijama.

Žene su, na primjer, u mnogim zajednicama često izostavljene iz procesa donošenja odluka, planiranja i sprovođenja strategija razvoja na različitim nivoima. Sprovođenje rodno osjetljivih politika, jednakih mogućnosti odlučivanja i većeg učešća žena u donošenju odluka je formulisana u međunarodno verifikovanim dokumentima, od Pekinške deklaracije do Milenijumskih ciljeva. Kao i svim ostalim grupama, ženama se moraju osigurati prava na učestvovanje u donošenju odluka, planiranju i sprovođenju razvojnih politika, prava na obrazovanje i osposobljavanje.

Potrebno je predvidjeti izdavanje posebnih priručnika koji građanima i posebnim grupama daju smjernice pomoću kojih mogu lakše razumjeti svoju ulogu u kreiranju kavlitetnog prostora u kom žive, zatim o mogućnostima i oblicima saradnje sa planerima prostora, donosiocima odluka i ostalim relevantnim subjektima.

Javni lokalni  ili međunarodni konkursi takođe otvaraju mogućnost da se javnost više zainteresuje za učešće u planiranju. Izlaganje planova i projekata na javnim izložbama i javnim raspravama približava takođe proces planiranja građanima. Uopšteno govoreći, veoma je važna transparentnost u radu i usvajanje najboljih rješenja, nasuprot zatvorenosti i jednostranosti sistema. Kroz takozvani inkluzivni dizajn omogućava se uklanjanje nepotrebnih barijera i omogućava svima da podjednako i samouvjereno učestvuju u izgradnji svog okruženja, najprostiji primjer na kome se može sagledati važnost inkluzivnog dizajna može biti preuređenje zapuštenog trga ili parka.

Lokalne vlasti u tom slučaju mogu uspostaviti takozvani „upravljački tim“ koga čine građani. Ta grupa imenuje dizajnere, inžinjere i planere koji su zaduženi da kroz konsenzus na lokalnom nivou pretoče ideje i potrebe građana u kvalitetno uređen prostor. U međuvremenu zajednica organizuje određene edukativne aktivnosti u školama, gdje se radi sa djecom i mladim ljudima. U proces dizajniranja uključuju se osobe od autoriteta, kao i oni koje zajednica prepoznaje po nekim posebnim kvalitetima ili zaslugama. Poštuju se posebno potrebe osoba sa invaliditetom, majki sa malom djecom i starih osoba. Zajednički cilj je stvoriti prostor koji odgovara različitim korisnicima i koji radi jednako za sve njih. Takav prostor slavi različiipst, promoviše kvalitet života i socijalnu koheziju.

Na našim prostorima i u regionu dobri primjeri učešća zajednice su prije izuzetak nego pravilo. Svjedoci smo nepažljivog odnosa građana prema javnom prostoru, vandalizma i drugih oblika uništavanja, nasuprot potrebi uređenja prostora. Smatra se da građani koji su uključeni u kreiranje nekog javnog prostora, u većoj mjeri brinu o tom prostoru u budućnosti.

Lošu situaciju mogu popraviti nove javne politike koje se odnose na decentralizaciju donošenja odluka i direktno učešće građana. Osnovni preduslov za taj proces ostaje politička volja lokalnih vlasti da uključe zajednicu ne samo u proces planiranja, već i u svaku narednu fazu realizacije planova. Svi učesnici moraju stvoriti viziju budućnosti konkretnog prostora, prepoznati glavne faktore njegove održivosti i kroz određeni konsenzus sagledati mogućnosti upravljanja i daljeg unaprjeđivanja istog. Veoma je važno da građani budu pravovremeno i razumljivo informisani o određenom procesu, planu i slično. Promovisanje volonterskog rada i drugih oblika učešća je veoma poželjno. Ciljeve treba sagledavati i postavljati na kratkoročnom, srednjeročnom i dugoročnom nivou.

Čitav proces mora biti pravovremeno i adekvatno organizovan i uređen da bi interakcija vlasti i građana bila što uspješnija. Rezultat takve saradnje sigurno će biti visok kvalitet javnog prostora i okruženja koje, ne treba zaboraviti, jednako pripada svima nama.

< Prev		Next >