Grad stvaralačkih mogućnosti

Važna osobina svakog savremenog grada je ta da mladim ljudima daje šansu da dobiju svoje ravnopravno mjesto u izgradnji zajednice. Mladost je period prelaska iz djetinjstva u zrelost i obično se posmatra kao period od 15 do 30 godine starosti. Pored biološkog sazrijevanja mladi ljudi se nalaze i pred problemom rješavanja pitanja identiteta i savladavanja životnih i profesionalnih vještina neophodnih za aktivno uključivanje u život zajednice.

Strategije i planovi akcija za mlade na nacionalnom i lokalnom nivou su glavni strateški dokumenti kojima se definišu i sprovode društvene mjere neophodne za zdrav razvoj mladih i njihovo aktivno uključivanje u društvo. Pored državne politike, aktivna lokalna politika koja je i najbliža mladima može najviše da doprinese kvalitetnoj brizi o njima. To je i preporuka iz dokumenata svih institucija iz sistema Ujedinjenih nacija kao i Savjeta Evrope i Evropske unije.

Planiranje i uređenje prostora treba da odgovori svim potrebama mladih, tj da isprati sve aspekte o kojima društvo brine, a koji su za mlade važni: od pitanja zdravstvene zaštite, preko obrazovanja, zapošljavanja, kulture, informisanja i načina na koji se provodi slobodno vrijeme.

Svestrana podrška društva i ispravne smjernice mogu pomoći mladima da odigraju glavnu ulogu u stvaranju inspirativnih i kvalitetnih prostora. Kao i za sve ostale društvene grupe, tako i za mlade važi pravilo da treba da budu aktivno uključeni u kreiranje javnih prostora. Na taj način oni će moći da osjećaju prostor kao nešto zajedničko, nešto što im pripada, a ujedno će kod sebe razvijati osjećaj ponosa i odgovornosti prema tom prostoru.

U cilju kreiranja javnog prostora koji podržava mlade, mora se prije svega razumjeti uloga tih prostora u njihovom životu, zatim dobrog dizajna i postojanja prepreka u tom prostoru koje treba prevazići. Prostori gdje se mladi okupljaju treba da budu lako dostupni biciklima (jer mladi vole da voze bicikla), zatim da budu na svježem vazduhu (jer se mladi pretežno bave sportom). Okupljanje na takvim mjestima razvija i jača društvene mreže i osjećaj pripadnosti.

Više od ostalih starosnih grupa mladi ljudi imaju potrebu da provode vrijeme u javnom prostoru. Možemo ih svakodnevno sresti na najrazličitijim mjestima u gradu. Počev od škola i školskih dvorišta, biblioteka, preko parkova, fudbalskih i drugih igrališta, popločanih platoa ili zelenih površina pa sve do trotoara i uličnih ćoškova. Mladi su posebno zainteresovani za različite mogućnosti obrazovanja i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena. Prije svega je važno pitanje kvalitetnog planiranja sadržaja u školama gdje mladi provode najviše vremena. Obrazobvne ustanove bi trebale da budu projektovane tako da zadovolje potrebe učenika za kvalitetnim obrazovanjem što ne podrazumijeva samo nastavni kadar, već i savremenu opremu neophodnu za izvođenje kvalitetne nastave. Školski objekti bi takođe trebalo da omoguće mladima udobnost i sigurnost boravka u njima, ne samo u učionicama, već i ostalim vannastavnim prostorima. Posebno važno mjesto zauzima potreba da školski objekti budu prilagođeni osobama sa teškoćama u kretanju. Nakon porodice, škola je mjesto gdje mladi najprije usvajaju određene obrasce ponašanja i odnosa prema okruženju, pa je problem njene sveukupne organizacije utoliko kompleksniji. U našim uslovima ova pitanja bi morala da dobiju mnogo veći značaj nego što ga imaju poslednjih nekoliko decenija.

Proces sazrijevanja i edukacije mladih nastavlja se na univerzitetima. Planiranje prostora za ovo životno doba akcenat stavlja na prostore biblioteka, čitaonica, sportskih terena, ali i drugih prostora gdje se mladi okupljaju radi zabave, rekreacije i opuštanja. Period studiranja i period nakon toga je karakterističan po tome da mladi puno konzumiraju kulturna i druga dešavanja. Različita muzička dešavanja, pozorišne predstave, filmovi, performansi, radionice i drugo predstavljaju sadržaje gdje oni nijesu samo njihovi konzumenti, već vrlo često i akteri tih događaja. Da bi to bilo moguće, mladima na raspolaganju moraju biti različiti klubovi, kulturni centri ili drugi multifunkcionalni centri gdje se oni mogu uključiti u kulturne tokove društva ili ih na neki način kreirati. Takvo angažovanje predstavlja najkvalitetniji oblik provođenja slobodnog vremena za mlade i svako civilizovano društvo bi moralo da obezbijedi što više prostora namijenjenih kulturnim aktivnostima.

Nije rijetka pojava da mladi kroz određene grupe, nevladine organizacije i druge asocijacije pokušavaju da lobiraju kod gradske uprave za određene prostore u gradu koji im omogućavaju de se u njim izraze na svoj način. Oni često traže napuštene ili zapuštene prostore - prostore bivših vojnih kasarni, zatvora, fabrika i objekata slične namjene. Nekoliko slučajeva u našem bližem okruženju može da posvjedoči da su mladi spremni i da volonterski učestvuju u obnovi starih kulturnih centara kako bi dobili priliku da u njima u budućnosti rade i plasiraju svježe ideje kada je kultura i slobodno vrijeme u pitanju. Jedan od najboljih primjera transformacije jednog takvog zapuštenog prostora je danas međunarodno poznat socijalni centar METELKOVA u Ljubljani. Bivša vojna kasarna, (slovenačko sjedište jugoslovenske narodne armije) površine 12.500 m2 i sedam objekata pretvorena je u alternativni kulturni centar mladih. Oko 200 različitih organizacija su se udružile oko ideje da se prostor sačuva i da se u njemu oformi kreativni centar. Borba sa vlastima da ovaj prostor ne bude uništen bila je teška ali je rezultirala uspjehom i stari objekti su zasijali u novom ruhu. U zgradi bivšeg zatvora oformljen je hostel gdje su umjetnici dobili priliku da svakoj bivšoj zatvorskoj ćeliji svojom kreacijom udahnu novi život, ali i da na određen način u njima sačuvaju duh prethodnog vremena. U ostalim objektima kompleksa nalazi se nekoliko umjetničkih studija, galerija i drugih pratećih sadržaja. Otkad je oformljen ovaj grad u gradu, kako često nazivaju Metelkovu, ovaj autonomni centar kontinuirano organizuje različita muzička i kulturna dešavanja, a tu je i galerija sa najraznovrsnijom zbirkom savremene umjetnosti.

Istraživanje o kulturnim potrebama mladih koje je realizovala nevladina organizacija EXPEDITIO, a koje je sprovedeno u Boki pokazalo je da mladi nemaju dovoljno prostora i mogućnosti da izraze svoje potrebe. Kroz anketiranje i rad sa mladima izražen je stav mladih da je jako malo kulturnih dešavanja u Boki, da nemaju dovoljno informacija o određenim događajima, kao i to da im nedostaju biblioteke, bioskopi, kulturni centri i drugi objekti kulture. Anketirani mladi su takođe izrazili nezadovoljstvo time da je postojeće stanje kulture uglavnom svedeno na kafansko-muzički stepen, na šund, na turbo folk i na diskoteke. Istraživanje je pokazalo i to da zbog visokih cijena ulaznica za kulturna događanja, mladi doživljavaju kulturu kao elitističku potrebu i povezuju je sa socijalnim razlikama. Mladi sa područja primorja kulturu vide kao dešavanja sezonskog karaktera, a najčešća asocijacija za kulturna dešavanja su maskenbali i karnevali. Najviše su zainteresovani za muzička dešavanja i pozorište. Fokus grupa na temu „Aktivno učešće mladih u kulturnim zbivanjima“ iznijela je na površinu problem mladih sa posebnim potrebama, koji bi se takođe mogli aktivno uključiti u kulturna dešavanja, kada bi im se na adekvatan način pomoglo. Zaključili su da poslije osnovne škole rijetko ko od mladih sa problemima sa sluhom, govorom, vidom ili sa otežanim i onemogućenim kretanjem, nastavlja dalje obrazovanje. Uočili su da mladi sa problemima sa sluhom i vidom i mladi koji se kreću u kolicima ne mogu uvijek da prate kulturna dešavanja. Kulturna scena je često kreirana samo za one koji dobro vide i čuju, dok mladi koji imaju oštećen vid ili sluh ne mogu da prime takvu ponudu.

Da bi mladi ljudi mogli kritički ili na druge načine da razmišljaju o postoru koji koriste, moraju steći i određena znanja o tome. Zahvaljujući učešću Crne Gore u međunarodnom projektu koji se ticao podizanja svijesti o vrijednostima prostora kroz proces obrazovanja, u našim osnovnim školama su po prvi put u nastavni program uvedene teme prostornog planiranja i održivog razvoja. Širenje znanja o vrijednostima prostora posebno je važno kod mladih, jer upravo kod njih može razviti sposobnost i senzibilitet da aktivno učestvuju u procesima prostornog planiranja. Na taj način oni će takođe moći bolje da razumiju i njihovu odgovornost za budući uticaj na prirodne, ekonomske, kulturne i socijalne resurse prostora.

Posebni ciljevi projekta su: unapređivanje obrazovnog procesa u oblastima prostornog planiranja i prostornog razvoja putem uvođenja pitanja održivosti u redovne obrazovne programe; obezbjeđivanje adekvatnih nastavnih sredstava za nastavnike; poboljšanje sposobnosti učenika/ca i šire zajednice za učestvovanje u procesu donošenja odluka. Ciljne grupe projekta nijesu samo učenici/ce i nastavnici/ce, već i roditelji i ostali članovi porodice, lokalna uprava i eksperti.

Povremeno uključivanje mladih u proces kreiranja prostora koji je njima namijenjen moglo bi takođe da bude za njih veoma zanimljivo, a istovremeno veoma korisno za budući život razmatranog prostora. Takvi procesi zahtijevaju posebno vrijeme i posvećenost, i tradicionalni sistemi donošenja odluka koji su orijentisani isključivo na odrasle su prevaziđeni. Mladi ljudi su uvijek spremni da učestvuju, ali im je ponekad potrebno dodatno pojasniti određene pojmove, probleme ili koncepte. Zahvaljujući entuzijazmu i posebnoj percepciji mladih svih uzrasta i grupa, njihovo participiranje može donijeti projektu bogatstvo i širinu koji će usloviti da kao takav zaista zaživi u zajednici u najširem mogućem smislu.

U većini crnogorskih gradova su rijetki organizovani oblici korištenja slobodnog vremena, pa su mladi ljudi upućeni na provođenje vremena u kafićima i šoping centrima. Jako je malo kulturnih centara koji aktivno rade, nedostaje veći broj sportskih terena, biciklističkih staza, a prostori školskih dvorišta i objekata su zapušteni, ili loše opremljeni. Mladi u Crnoj Gori takođe ne volontiraju iz razloga nedostatka informacija i struktuirane podrške u tom pravcu. Volonterizam i omladinski aktivizam na našim prostorima još uvijek nije zaživio niti dobio društvenu podršku, za razliku od ostatka Evrope i svijeta gdje je među mladima jako popularan.

Opredjeljenje društva i države da ulažu u mlade ljude je od značaja za određivanje pravca i dinamike budućeg društvenog razvoja. Organizovana i strukturisana briga društva o mladima morala bi istovremeno da obuhvati sve aspekte života, pa tako i samo planiranje prostora da usmjerava ka tome da doprinese njihovom harmoničnom razvoju.