interviju sa: Wolfang Ott
Wolfang Ott se bavi planiranjem troškova i konstrukcijom koliko i ambicioznom arhitekturom. U ovom intervjuu, on razmatra opšte koncepte smanjivanja troškova, kroz svoje projekte. Aktivnosti njegove kancelarije kao investitora, neminovno utiču na njegov rad.
Kako bi po Vašem mišljenju trebao biti vodjen proces planiranja, kako bi projekat bio što ekonomičniji ?
Uvjek postoje tri faze. Prva faza je očigledno dizajn. Dizajn faza nudi najviše prostora za uštedu. Svaki kvadratni metar ulaznog prostora ili zone komunikacije koji nije potreban, ne samo da čini arhitekturu siromašnijom, već je čini značajno skupljom. U prvoj fazi, građevina je svedena na najosnovnije funkcije. Ali naravno, građevina ne može biti svedena samo na funkciju, već treba imati i arhitektonski kvalitet, što neminovno nema veze sa suvišnim prostorom, već sa estetikom. Ovaj dio se ponovo provjerava u fazi izgradnje. Čak i u inicijalnoj fazi dizajna, protivpožarna zaštita je od visokog prioriteta za nas. Mi smo naviknuti da se usaglašavamo sa Agencijama za protivpožarnu zaštitu u cilju da što je više moguće smanjimo prostor za te potrebe a da on bude izvodljiv.
Druga faza sadrži pažljivo razmatranje procesa izgradnje. Radimo sa prefabrikovanim elementima najviše zbog finansijskih razloga; dobar estetski efekat može biti postignut sa izborom materijala koji su odgovarajući za proces prefabrikacije.
Treća faza počinje sa sklapanjem ugovora. Prilično obraćamo pažnju na tehnike građevinskih kompanija sa kojima sklapamo ugovor, prije nego na proizvođače određenih elemenata. Na primjer, kada planiramo drvenu konstrukciju, i gradjevinska kompanija koja je dobila posao ima module od 1 m dužine, umesto 62,5 cm, i dalje je moguće izvesti raster od 62,5 cm, ali će više vremena i truda biti potrebno. Smatramo da je uzajamna saradnja sa gradjevinskim kompanijama od izuzetnog značaja. Treba naglasiti, međutim, da se ovaj faktor često ne uzima u obzir; građevinske kompanije se uključuju prilično kasno u proces planiranja i tada se odluke donose jako brzo. Ponovno razmatranje procesa između sklapanja ugovara i početka izgradnje je vjerovatno aspekt koji izaziva najviše glavobolje i naravno, ne funkcioniše uvjek.
Spomenuli ste koliko je važna prefabrikacija, ali naravno postoje i ograničenja. U čemu ih vidite ?
Prefabrikancija nije efikasna kada se izgubi određeni nivo sistematizacije. Pozitivni element prefabrikacije je repeticija, a negativni aspekti su transport i troškovi montaže. Definitivno, aspekt repeticije treba da bude predominantan. Prefabrikacija je bila neprikladna za Waldorf školu u Augsburg-u, zato što je svaki element bio drugačiji, ali smo razmatrali i tu opciju neko vrijeme. Projekat škole je klasična betonska konstrukcija koja se izvodi na licu mjesta. Dok je naša ‘’phg-Druck’’ zgrada, klasična prefabrikovana konstrukcija, jednostavno zato što je bazirana na istim elementima.
Ali Waldorf škola je vrlo ekonomična. Da li to znači i da betonska konstrukcija podignuta na licu mjesta može biti ekonomski isplativa ?
Ne, nije zaista ekonomična. Uspjeli smo da zadržimo nisku cenu jer smo ubjedili klijenta da površina betona ne mora da bude glatka već da ima sirov karakter. Kada bih sada morao da izgradim školu sa glatkim betonskim površinama, bila bi prekomjereno skupa i nešto bi jednostavno nedostajalo. Zgrada djeluje čvrsto i snažno što proizilazi iz grube površine betona.
U kojim građevinskim radovima ima najviše potencijala za uštedu ?
Najveći potencijal se sigurno nalazi u konstrukciji skeleta; to su betonske, čelične ili drvene konstrukcije na koje konstruktivac ima najviše uticaja. Uvjek imamo dodatne sastanke kada se pojave neočekivane kvote za konstrukciju. Tada moramo sjesti sa inžinjerom konstrukcije ponovo, da bi pronašli skrivene troškove koje ne želimo da izgubimo iz vida. Počinjemo ponovo od temelja, ili preispitujemo pozicije stubova, ili je možda razmak od 2m koristan za dizajn ali nije neophodan. Na primjer, raster od 2m jednostavno konzumira šestocifrenu količinu novca potrebnu za krovnu konstrukciju ili je to tačno količina koja nedostaje za atraktivnu završnicu na kraju. Pokušavamo da izbalansiramo; pokušavamo da kontrolišemo konstrukciju na takvom nivou da na kraju projekta i dalje postoji dovoljno novca u budžetu za završne radove.
Da li obično radite sa spoljnim konsultantima ?
Radimo sa spoljnim konsultantima. To su sve kancelarije sa kojima blisko saradjujemo mnogo godina; postali smo kao familija.
Da li to znači da konsultanti takođe doprinose uštedi, ili su oni uglavnom odgovorni za veće troškove ?
Sada moram da budem pažljiv kako ću se izraziti. Konsultanti nijesu odgovorni za ukupan budžet; oni imaju pristup samo određenim količinama novca. One su uglavnom dovoljne, ali totalna suma novca raspoloživa za projekat rijetko se povećava tokom vremena, već se prije povremeno smanjuje. Mi smo obično odgovorni za koordinisanje troškova, i zato smo mi ti koji imamo problema ako budžet ne funkcioniše. Naš osećaj za troškove je neminovno veći nego kod konsultanata. Oni prirodno nijesu voljni da uštede, i naša je odgovornost da pomirimo različite strane.
Način na koji prezentujete procese, zvuči kao da je planiranje ekonomski isplative gradnje veoma kompleksno. Da li je efikasno za arhitektonski biro ?
Da, tako je, naročito ako ne dođem do finansijskog dogovora sa klijentom u pogledu ekonomske efikasnosti projekta. To je u stvari prilično teško utvrditi, iako njemački honorari u oblasti izgradnje to uzimaju u obzir. Ako svoj posao shvatim ozbiljno i preuzmem odgovornost da planiram građevinu što je moguće efikasnije, mogu takođe da napravim mali profit i za moj biro.
Kako to balansirate u okviru svog biroa, sa uvježbanim timom ili kroz rutinu, obzirom da se mnogi elementi ponavljaju ?
U poslednjih deset godina izgradili smo mnogo prodajnih i drugih vrsta objekata, i bilo je nephodno razviti rutinu kako ne bi izgubili nivo arhitektonskog kvaliteta po kome smo poznati. Sa druge strane, mi imamo relativno visok procenat klijenata koji su veoma zainteresovani za ekonomsku efikasnost. Mi smo uspješno održavali ovaj balans u poslednjih deset godina, i kao rezultat, imamo jedan obiman portfolio koji uključuje sve građevinske materijale i tipove konstrukcije, i predstavlja tačno gdje i kako mogu da budu napravljene uštede.
Da li preferirate određeni građevinski materijal za ekonomski efikasnu gradnju, ili sa svakim građevinskim materijalom postoji mogućnost uštede kada je korektno upotrijebljen ?
Ne, ne preferiram određeni gradjevinski materijal. Toliko mnogo faktora treba uzeti u obzir. Ono što mi pada na pamet, bez razmišljanja, zato što je veoma svježe je da je prije tri ili četiri godine bilo ekonomično graditi velike konstrukcije od čelika; ni betonska ni drvena konstrukcije nije mogla da se poredi. Sada su se, međutim, stvari promenile, zato što je sav čelik bio dopreman iz Kine, i sada ponovo gradimo u drvetu ili betonu. Tržišne cijene odlučuju izuzev kada građevinski zahtjevi odnesu prevagu.
Ranije je bilo mnogo ekonomičnije, premostiti male prostore sa betonskom konstrukcijom a ne čeličnom. Kako se rasponi povećavaju, tendencija da se upotrebi čelik se povećava. U našem najnovijem projektu, Deka izložbenoj zgradi, koristili smo drvene nosače. Do sada smo uvjek implementirali drvo kada su u pitanju veliki rasponi, ali prije svega zbog estetskih a ne ekonomskih razloga.
Prevela i pripremila: Nataša Ilinčić, d.i.a.
| < Prethodna | Sljedeća > |
|---|
