Prostor je okvir ljudskog djelovanja, koji definiše način ostvarivanja komunikacije među ljudima u zajednici. Planiranje se bavi stvaranjem boljih prostora za život i trebalo bi da bude zasnovano na uključivanju iskustava različitih osoba u korišćenju prostora, i na razumijevanju kako se one osjećaju u prostoru. Na taj način bi naši planovi postali kvalitetniji, a i naše okruženje. Danas se planiranju prostora pristupa integralno, uzimaju se u obzir različiti aspekti održivog razvoja, među kojima je i rodna ravnopravnost, tj. jednako učešće muškaraca i žena u svim sferama javnog i privatnog života. Šta to znači? To znači da bi trebalo razmišljati o korisnicima prostora – ne o neutralnim subjektima, već o različitim ljudima koji imaju svoje potrebe, navike i iskustva. Ima dosta kategorija korisnika, ali dvije najveće jesu upravo muškarci i žene.
Međutim, na početku je važno razjasniti zašto se uopšte bavimo pitanjem rodne ravnopravnosti. Prvo zato što ravnopravnost predstavlja osnovno ljudsko i demokratsko pravo. Zatim, nejednakost među rodovima usporava razvoj pojedinaca, pojedinki, država, kao i evoluciju društva. Na podsticanje rodne ravnopravnosti u svim segmentima života, opominje nas rodna statistika kao i brojni dokumenti od svjetskog, preko evropskog do nacionalnog nivoa. Postoji potreba za „uključivanjem“ rodne ravnopravnosti u sve segmente društvenog razvoja, pa i u planiranje prostora.
Poznato je da mnogo razvijenije države već decenijama sprovode politiku uključivanja rodne ravnopravnosti u svoje sisteme. Osim toga, uočeno je da je nivo ekonomske i socijalne razvijenosti u direktnoj vezi sa stepenom dostignute rodne ravnopravnosti. Ta međuzavisnost nije slučajna.
Postavlja se pitanje kakva je veza između prostora i rodne ravnopravnosti. Evo nekih ilustracija iz Engleske. Istraživanja koja su tamo rađena, ukazuju da veći broj žena koristi javni prevoz. One u manjem broju posjeduju i voze automobile. To je u vezi s činjenicom da žene imaju manja primanja od muškaraca za iste poslove, a u mnogim sredinama tradicija im nalaže da vlasništvo (bilo da je u pitanju stan, zemlja ili auto) prepuštaju muškarcima.
Kako je rješavanje transporta jedna od ključnih tema planiranja gradova, rodni pristup može uticati da se problem nedovoljno efikasnog javnog transporta prioritetnije rješava.Prema istraživanjima Royal Town Planning Instituta (2007), dvostruko više žena nego muškaraca u Engleskoj strahuje od kriminala na ulici. I u drugim zemljama je uočeno da žene više strahuju u nekim zonama gradova, naročito noću. Osvjetljavanje ulica i prolaza je jedan od načina da se priđe ovom problemu. Djevojčice koriste otvorene prostore na drugačiji način od dječaka, naročito u uzrastu 10 do13 godina, kažu istraživanja. One traže intimnije prostore za okupljanja. U Engleskoj je, a reklo bi se i kod nas, uočeno da žene češće od muškaraca prate djecu u školu. Žene se češće interesuju za pitanja bezbjednosti, zanimaju ih blizina parkova i prostora za igru djece, rekreativne površine, javni toaleti...
Kod nas gotovo uopšte nisu rađena istraživanja koja bi dala jasnu sliku o različitostima i prostornim potrebama i prioritetetima kada su u pitanju žene i muškarci. Svakako bi trebalo više razmišljati i djelovati u ovom pravcu. Na kraju, važno je zapamtiti da rodna ravnopravnost nije „žensko“ već društveno pitanje. Ona podrazumijeva jednaka prava, odgovornosti i mogućnost za žene i muškarce i donosi dobrobit svima.
Tatjana Rajić, Expeditio
Bookmark with:
| < Prethodna | Sljedeća > |
|---|
