Kreativna pustolovina

Kulturni kapital je od izuzetne važnosti za gradove u razvoju. On ne obuhvata samo materijalno (spomenici kulture) i duhovno (lokalne specifičnosti, predanja, istorijat) nasljeđe, već i sadašnje aktivnosti stanovništva usmjerene ka očuvanju i prezentaciji tih vrijednosti. Ulaganje u kulturu ne treba shvatiti kao dio javnih troškova, to je zapravo dio ekonomije u razvoju. Brojni ekonomisti u kulturi dokazali su da evro utrošen za kulturne aktivnosti donosi osam evra prihoda lokalnoj zajednici. Takođe, ovakav razvoj identiteta zajednice doprinosi kvalitetu javnih prostora i društvenih odnosa. Razvija se odgovornost građana prema sredini u kojoj žive.

Osjećati se sigurno i prihvaćeno u sredini u kojoj živiš znači prihvatiti njenu prošlost i identitet. Normal 0 false false false Kada je u pitanju razvoj lokalnih politika (stvaranje programa i analiza mogućih opcija razvoja, o čemu detaljnije možete pročitati u knjizi Uravnoteženje djelovanja: 21 strateška dilema u kulturnoj politici, Francois Matarasso & Charles Landry), izuzetno je važno podjednako učešće lokalnog stanovništva, stručnjaka i lokalne uprave. Dakle, ne postoji podjela na učesnike i posmatrače već cjelokupno stanovništvo učestvuje u strategiji razvoja.

Ukoliko želite da razvijete projekat koji će podstaći kulturni razvoj vaše zajednice, imate borbeni tim koji poštuje navike i vrijednosti svih socijalnih grupa koje u njoj žive, ili znate gdje da ga nađete, naoružali ste se voljom i kreativnim idejama, ostalo je još samo nekoliko koraka da uspijete u tome.

Ukoliko ste svjesni značaja kulture i umjetnosti za cjelokupan razvoj društva, budite sigurni da je taj razvoj već počeo

Osam koraka do kvalitetnijeg životnog prostora

Javni prostor je izuzetno važan za socijalnu i kulturnu interakciju tako da njegov kvalitet ne određuje samo uređenje. Da bi se korisnici osećali prihvaćeno u okruženju, potrebno je da poštuju tradiciju, navike i vrijednosti zajednice. Drugačije rečeno, da materijalizuju svoj identitet i podstiču kulturne aktivnosti. Velike pošumljene ili vodene površine i čisti parkovi dosta govore o zajednici i njenim vrijednostima. Dok je kod nas i dalje ustaljeno uvjerenje da ne treba gaziti travu, u Nemačkoj ćete rijetko gdje naići na klupu jer posetioci sjede – na travi.

Pravilan raspored aktivnosti u javnim prostorima pozitivno utiče na privatne prostore. Konflikti mladih i starijih u nekim društvima nameću pitanje bezbjednosti. Kojim koracima prošetati do mogućeg razvoja kreativnog potencijala i prevazići ove probleme?

Korak I – Definisanje potencijala fizičke strukture

Geografski položaj i prirodne karakteristike utiču na kvalitet projekta. Oni mogu biti zanemareni, ali mogu biti i pokretač programa, jedna od vrijednosti i inspiracija za dalji razvoj. Mogu se vrjednovati prirodne ljepote naseljenog mjesta duž rijeke, ali i njegova uloga koridora koji povezuje mnoge gradove, pa i države. U prvom slučaju, razvoj će teći ka promovisanju lokalnih vrijednosti, u drugom bi razvoj imao regionalni karakter.

Korak II – Definisanje društvenih grupa u okviru zajednice i aktivnosti kojima se bave

Kako bi projektom u određenoj mjeri i određenim aktivnostima bile obuhvaćene sve društvene grupe, potrebno je definisati njihove specifičnosti, zastupljenost u cjelokupnoj zajednici i aktivnosti kojima se bave. Podržavajući manjinske grupe, pozitivno utičemo na lokalni identitet.

“Neophodno je stvoriti prostor za dijalog koji je otvoren za sve. Uspješna interkulturna vlast na svakom nivou u velikoj mjeri prepoznaje se i po tome da li njeguje takav prostor: fizički prostor poput ulice, pijace ili prodavnica, kuća, zabavišta, škola i univerziteta, kulturnih i socijalnih centara, omladinskih klubova, crkvi, sinagogi i džamija, sala za sastanke u velikim preduzecima i na radnim mjestima, u muzejima, bibliotekama i drugim prostorijama za razonodu, ili virtuelnom prostoru poput medija.

Urbanizam je jedan očigledan primjer: urbani prostor može se organizovati na „uskouman“ način ili na više „širokoumnih“ načina. Prvi podrazumjeva konvencionalno predgrađe, rezidencijalni dio, industrijsku zonu, parking i obilaznicu. Drugi se odnosi na vrlo prometne trgove, parkove, bučne ulice, kafiće na trotoarima ili pijacu. Ako „uskoumni“ dijelovi grada podrazumjevaju otuđen život, onda „širokoumni“ prostor može da zbliži različite segmente društva i iznjedri određeni osjećaj tolerancije. Kulturne aktivnosti mogu biti izvor znanja o različitom kulturnom izražavanju i mogu doprinijeti stvaranju tolerancije, uzajamnog razumjevanja i uvažavanja. Kulturna kreativnost nudi bitan potencijal za unaprijeđenje poštovanja drugih. Kreativni građani angažovani na kulturnim aktivnostima stvaraju nove prostore i mogućnost dijaloga.”

Savet Evrope, Bijela knjiga o interkulturnom dijalogu

Korak III - Definisanje akcija i manifestacija koje organizuje opština

Ovaj korak je važan jer može dodatno razviti program podrškom već postojećih akcija ili njihovim unaprijeđenjem. Tako već postojeće ekološke akcije mogu dati smjernice da, na primjer, materijal šatora, u kojem će se održavati radionice, bine za koncerte itd, bude od recikliranog ili biorazgradivog materijala. Popis postojećih akcija govori o već podržanim vrijednostima, a kod razvoja novih projekata trebalo bi staviti akcenat na zanemarene vrijednosti (umjetnost grafita, nerazvijeni sportovi, aktivnosti starijih u slobodno vrijeme…)

Korak IV – Definisanje vrijednosti koje će biti podržane projektom

U svakom projektu se definišu osnovne vrijednosti i opisuju aktivnosti zajednice. Na primer, ukoliko je jedna od vrijednosti pristupačnost, potrebno ju je obezbjediti svim kategorijama stanovništva (mladima, starima, osobama s invaliditetom…)

Korak V – Definisanje ciljeva iz datih vrijednosti

Nakon definisanja vrijednosti definišu se ciljevi koji bliže određuju intervencije u prostoru ili program akcija. Kada je u pitanju pristupačnost, mogući ciljevi bi bili: kolska i pješačka pristupačnost i umrežavanje pješačkih komunikacija.

Korak VI – Definisanje kriterijuma

Kriterijumi predstavljaju krajnji rezultat konkretizacije vrijednosti i još se mogu iskazati u brojkama (u tom slučaju se nazivaju indikatori). Prethodno izveden cilj – umrežavanje pješačkih komunikacija, preveden u kriterijume se detaljnije definiše: izgradnja novih staza, raščlanjavanje na primarne i sekundarne staze, čime je omogućeno funkcionisanje mrežnog sistema. Potrebno je proći put od vrijednosti do kriterijuma kako bi se sačuvala hijerarhija vrijednosti i na pravi način prenijela u projekat.

Korak VII – Definisanje načina finansiranja projekta

Projekat se može finansirati kroz:

sponzorstvo (podrazumjeva davanje novca iz privrede za kulturu s ciljem da se predstavi ime, proizvod ili usluga);
nagradne donacije (novac dolazi iz javnih izvora i daju ga međunarodne organizacije);
prihodi (izdavanje prostora, prodaja ulaznica itd);
donacije i kampanje (predstavljaju poklon firmi, pojedinaca, grupa svjesnih značaja projekta);
donacije fondacija i fondova (fondacije i fondovi finansiraju projekte čiji se program uklapa u njihove ciljeve).

Više o finansiranju umjetničkih projekata: Ulaganje u budućnost: Fundraising u kulturi, Andrew McIlroy.

Korak VIII – Saradnja s opštinskom upravom

Nakon konkursa za finansiranje i sufinansiranje projekata udruženja građana (spada u budžetsko finansiranje ), može da otpočne i saradnja s opštinom.

Milica Apostolovic, Academica