Dosta je pisano o značaju kreativnosti za svaku zajednicu i njeno ekonomsko pitanje. Kreativnost je izraz kulturnih različitosti i treba je podsticati i razvijati. U urbanom planiranju se pitanje kreativnosti posmatra kroz podsticanje razvoja kulturnih specifičnosti, koje postaju ključne u savremenom urbanom dizajnu. U fokusu urbanog dizajna je kreativno biće koje se kritički odnosi prema sistemu vrednosti kulture kojoj pripada. Zato je novi pristup urbane intervencije okrenut analizi novih vrednosti, navika i kriterijuma, prvenstveno lokalne „strukture“. Otvorenost lokalnog stanovništva ka interkulturnom dijalogu, prepoznavanju sopstvenih vrijednosti i poštovanju tuđih, omogućuje da „identitet mjesta“ odgovori na pritisak globalizacije.
Opšta deklaracija o kulturnoj raznolikosti (UNESCO, 2001) definiše kulturu kao „skup posebnih duhovnih, materijalnih, intelektualnih i emocionalnih karakteristika društva i društvenih grupa, i to obuhvata, pored umjetnosti i književnosti, stilove života, načine zajedničkog života, sisteme vrijednosti, tradicije i vjerovanja“. Jedinstven kulturni obrazac definiše svaku sredinu i proizvodi urbani prostor. Savremena praksa ukazuje na podjednaki značaj lokalne zajednice, vlasti i stručnjaka u tom procesu. Svaki korisnik na kreativan način integriše trenutne potrebe i navike iz prošlosti, koje stvaraju kulturni identitet. Potrebno je aktivirati tu kreativnost i prevesti je u adekvatnu stručnu intervenciju. Ovakvi pristupi, karakteristični za evropska društva, nastali su iz potrebe da se lokalne kulture odbrane od globalizacije. U svojoj knjizi Strateški urbani dizajn i kulturna raznolikost Nada Lazarević-Bajec navodi značaj jačanja identiteta gradova: „…kultura kao specifičan sistem običaja, vjerovanja, obrazaca koji su materijalno i prostorno određeni, može služiti kao osnova za razumijevanje razlika među pojedincima i grupama, te može biti polazna tačka za razvoj vizija, prihvatljivih ideja, kao i kreativnih i inovativnih dizajnerskih predloga.“
Inovacije podstiču dalje uključivanje u konstruisanje značenja kulturnih posebnosti za zajednicu, i lančano se prenose na ekonomsku dobit. Neki gradovi su, zahvaljujući dobro realizovanim planovima razvoja umjetničkih mreža i kulturne baštine, postali inspiracija budućim kreativnim gradovima. Razvijena svijest građana, čak i u godinama krize ujedinjuje u kreativnim naporima, vraća na put ulaganja u kulturu i u identitet mjesta. Otava je 2004. godine, zbog problema u budžetu, morala desetostruko da smanji ulaganje u kulturu i umjetnost. Međutim, zajednica je nastavila da radi na svojoj kreativnosti i danas je jedan od ilustrativnih primjera uspešnih, kreativnih gradova. Otavin strateški plan za kulturu ističe pet važnih procesa: proširenje pristupa lokalnoj umjetnosti, privlačenje drugih umetnika zadržavanjem i podsticanjem rada lokalnih umjetnika, revitalizaciju javnih mjesta kroz umjetnost, ojačanje kreativnog kapaciteta i ostvarenje ekonomskog potencijala lokalne kulture. Uspostavljanje partnerstva između grada i zajednice u Torontu dovelo je do rasta kulturnog kapitala i pozicioniranja grada na vrh međunarodne scene. Plan razvoja grada je između ostalog definisao ulogu kulture u ekonomskom i društvenom razvoju. Kroz mapiranje kulturne raznolikosti i brendiranje, razvijen je kulturni turizam kao najveći izvor prihoda, a obnovljene su i institucije kulture.
Ovakvo razumjevanje značaja kulturnih specifičnosti naročito je važno zemljama u razvoju jer kreativan pristup nasuprot formalnom sistemu usmjerava i razvoj drugih djelatnosti, naročito društvenih. Svojim inicijativama i aktiviranjem, stanovnici prije svih najbolje definišu sisteme vrijednosti „novog doba“ i tako jasno oblikuju zadatak urbanih dizajnera. Potencijal svake zajednice je upravo u analizi i kreativnom rješavanju problema, ili drugim riječima – potencijal svake zajednice je kreativno istraživanje.
Izvor : Creative City Planning Framework
A Supporting Document to the Agenda for Prosperity: Prospectus for a Great City
muzike, sporta itd…

| < Prethodna | Sljedeća > |
|---|











