Ideja kulturnih predjela nije nova, iako je tek relativno skoro prepoznata kao kategorija kulturnog nasljeđa. Od 1992. godine UNESCO uvodi kategoriju kulturnog predjela (Cultural Landscape) – skladne interakcije između ljudi i prirodnog okruženja. Kao simbioza prirode i ljudskog djelovanja, kulturni predjeli izražavaju dugu i blisku vezu između stanovnika i njihovog prirodnog okruženja. Oni svjedoče o kreativnosti, društvenom razvoju, maštovitoj i duhovnoj vitalnosti čovječanstva i stoga su dio našeg kolektivnog identiteta.
Postoji ogromna raznovrsnost kulturnih predjela koji predstavljaju različite regione svijeta. Danas se na Listi svjetskog nasljeđa nalazi 66 kulturnih predjela iz različitih krajeva svijeta, što predstavlja oko 7% ukupnog broja zaštićenih prirodnih i kulturnih dobara na UNESCO-voj listi. Od 2003. godine postoje UNESCO-ve preporuke da se ovoj izuzetnoj grupaciji kulturnih predjela svjetskog nasljeđa pridruži i zaštićeni dio Bokokotorskog zaliva.
Do sada nisu sprovedene aktivnosti u okviru državnih institucija, koje bi prepoznale važnost zaštite dijela Bokokotorskog zaliva kao kulturnog predjela, kao i njegovo verifikovanje. Naprotiv, za nekoliko posljednjih godina desile su se devastirajuće promjene koje su narušile ovaj izuzetan prostor. S nekoliko narednih primjera kulturnih predjela s UNESCO-ve liste svjetskog nasljeđa, koji se nalaze u našem mediteranskom i evropskom okruženju, pokušaćemo da skrenemo pažnju na njihov značaj, kao i na način zaštite i očuvanja koji može biti smjernica za razvoj Bokokotorskog zaliva.
Cinque Terre / Italija
U italijanskoj regiji Liguria, na dijelu obale dugom 15 km, između Leventa i La Spezie, nalazi se kulturni predio Cinque Terre, velike vizuelne i kulturne vrijednosti. Razmještaj i dispozicija malih naselja i oblikovanje okolnog pejzaža prevazilaze prepreke strmih i neravnih terena, održavajući svoj istorijski kontinuitet na ovom području tokom dugog niza vjekova. Ovaj kulturni predio obuhvata površinu priobalnog područja od preko 4 600 ha, a u okviru nje 5 malih naselja – Riomaggiore, Manarola, Corniglia, Vernazza i Monterosso, grupisanih oko religijskih građevina ili srednjovjekovnih utvrđenja. Upisan je na UNESCO-vu listu kulturnih predjela 1997. godine, a dvije godine kasnije proglašen je nacionalnim parkom u Italiji.
Cinque Terre dočarava i autentični tradicionalni način života koji ima važnu socio-ekonomsku ulogu u današnjoj zajednici. Sa svojim legendarnim terasastim pejzažom, slikovitim gradovima, prozirnim morem i divljom prirodom, predio Cinque Terre je postao jedna od najpopularnijih turističkih destinacija. Očuvane kultivisane terase, od kojih su neke dugačke i do 2 km, obzidane kamenim suvozidom, služe za uzgajanje vinove loze još od XII vijeka i proizvodnju čuvenog lokalnog vina. Ukupna dužina ovog suvozida skoro je identična dužini Kineskog zida. Očuvana je i obnovljena organska proizvodnja lokalne hrane, maslina i vina, kao i organske kozmetike. Jedna od najvažnijih turističkih ponuda ovog predjela je pešačenje i zato je Cinque Terre čuvena po najboljim obalskim pješačkim stazama, od kojih se izdvaja staza „Lover’s line“ osvijetljena solarnim svjetlom za noćnu šetnju.
Dolina srednjeg toka Rajne / Njemačka
Dolina višeg srednjeg toka rijeke Rajne jedan je od najimpresivnijih i najstarijih kulturnih predjela u Evropi i smatra se simbolom romantizma. Veliko bogatstvo i ljepotu centralnog toka Rajne verifikovao je UNESCO, i 65 km doline reke, između starog rimskog grada Koblenz i gradova Bingen i Rüdesheim, stavio je na Listu svjetskog nasljeđa 2002. godine kao kulturni predio. Sa svojim zamkovima, gradovima i vinogradima, on slikovito ilustruje dugu istoriju ljudske interakcije s ovim dramatičnim i raznolikim prirodnim okruženjem. On je blisko povezan s istorijom i legendama, i vjekovima je imao snažan uticaj na pisce, filozofe, slikare, pjesnike i kompozitore.
Uski prodor rijeke Rajne kroz planinske škriljce, zajedno s građevinama, spomenicima i nizom naselja duž obale, teško da se može uporediti s bilo kojim prizorom u Evropi. Od izuzetnog značaja je broj zamkova, palata i utvrđenja: oko 40 takvih građevina u ovom predjelu dokazuje strateški značaj koji je Rajna imala kroz vjekove, kao i posebnost ovog predjela u svijetu. Ova ruta je prepoznata kao jedna od najznačajnijih u Evropi, dva milenijuma je olakšavala kulturnu razmjenu između mediteranskog regiona i sjevera. Formirane su terase na strmim padinama, a od XI vijeka one se koriste za uzgajanje vinograda.
Srednji tok Rajne obuhvata preko 27 000 ha površine, a njegova zaštitna (buffer) zona je blizu 35 000 ha. Jedna je od najposjećenijih oblasti u Njemačkoj, a nudi organizovane pješačke ture, biciklizam i vožnju brodovima.
Val d’Orcia / Italija
Kulturni predio Val d’Orcia je dio poljoprivrednog zaleđa grada Siene, isplaniran i razvijen kada je integrisan u teritoriju ovog grada-države u XIV i XV vijeku s idejom da predstavlja idealni model dobrog upravljanja i estetskog kreiranja pejzaža. Ravnice iz kojih izrastaju skoro konična brda s fortifikacijskim naseljima na uzvišenjima inspirisale su mnoge umjetnike tokom renesanse. Val d’Orcia pokriva preko 60 000 ha, s tampon zonom od 5 600 ha, i obuhvata agrarni i pastoralni toskanski pejzaž, gradove i sela, farme, i dio rimskog puta (Via Francigena) s manastirima, hramovima, mostovima…
Ovaj toskanski predio slavili su slikari Sijenske škole koja je doživjela procvat tokom renesanse. Pejzaži Val d’Orcia, na kojima su ljudi prikazani kako žive u harmoniji s prirodom, postali su ikone renesanse i duboko su uticali na formiranje svijesti o pejzažu. Danas je ovaj pejzaž inspiracija filmskim rediteljima i u njemu su snimljeni čuveni filmovi – Bertolučijeva „Ukradena ljepota“, „Engleski pacijent“, „Život je lijep“.
Val d’Orcia smatra se jednim od najljepših predjela na svijetu. Njegovi stanovnici oduprli su se pritiscima progresa i zadržali tradiciju regiona, čuvajući vezu s okruženjem i naročito svoju gostoprimljivost. Od 1996. godine Italija je ovaj predio zaštitila kao umjetnički, prirodni i kulturni park, ali istovremeno i omogućila napredak lokalne ekonomije i održivog razvoja. Namjera države je da ovo postigne bez pretvaranja regije u neku vrstu „muzeja“. Umjetničkim, prirodnim i kulturnim parkom Val d’Orcia upravljaju ljudi koji žive i rade u ovom predjelu ili su dio lokalne administracije.
Wachau / Austrija
Wachau je predio visokog vizuelnog kvaliteta koji obuhvata proširenje doline Dunava između gradova Melk i Krems. On čuva netaknute mnogobrojne tragove arhitektonskog nasljeđa (manastire, zamkove, ruševine), urbanog dizajna (gradove i sela) i razvoja poljoprivrede, prvenstveno gajenja vinove loze i njene evolucije iz praistorijskih vremena.
Kulturni predio Wachau je jedinstven primjer rječnog pejzaža, oivičenog planinama, u kojem su materijalni dokazi njegove istorijske evolucije preživjeli u velikoj mjeri. Otkrivanje Vilendorfske Venere na ovom prostoru svjedoči o naseljima još iz praistorije, a u rimskom periodu nastala je kultura uzgajanja vinove loze, koja se održala do danas. Očuvane građevine, ljudska naselja i razvoj poljoprivrede živo ilustruju pretežno srednjovjekovni pejzaž koji je evoluirao organski i harmonično tokom vremena.
Wachau je jedna od najposjećenijih destinacija u Austriji. Dužina ovog dijela toka Dunava je oko 30 km, a predio zahvata površinu od preko 18 000 ha. Ovaj predio se može obići biciklom, pješke, brodom, i sve to u kombinaciji s vinskim barovima i regionalnim specijalitetima.
U navedenim primjerima kulturnih predjela prepoznajemo njihovo temeljno, pažljivo i smisleno očuvanje i razvoj. Primjećujemo da nema tragova stihijskog progresa, narušavanja vrijedne tradicije, neprimjerene gradnje, a naročito ne nove izgradnje koja potpuno zaposjeda neposredno okruženje starih naselja. Takođe, prisutno je staranje o buffer zoni ili zaštitnom pojasu oko teritorije kulturnog predjela, koja je ponekad veća i od same površine zaštićenog područja. Takvo staranje o buffer zoni preporučuje UNESCO i za zaštićeno područje Bokokotorskog zaliva. U navedenim primjerima kulturnih predjela primjećujemo da je njihovo očuvanje osnova za razvoj predjela i dobrobit njegovih stanovnika. Pomoću njih želimo da skrenemo pažnju koliko je važno da se prostoru Boke priđe na istovjetan način i ne dozvoli da najdragocjenije nasljeđe na ovim prostorima bude prepušteno stihijskom razvoju i nemarnosti državnih institucija.Nataša Ilinčić

| < Prev | Next > |
|---|











