Najveći dio arhitektonske prakse u Crnoj Gori u posljednje dvije decenije karakterišu negativan trend i prilično neprimjeren kvalitet. Oni su rezultat mnogobrojnih faktora u našoj sredini: od degradacije vrijednosnog sistema u društvu, siromaštva, urbanističkog planiranja prepuštenog nekontrolisanom uticaju kapitala, oslabljenog sistema uprave, do lošeg kvaliteta obrazovanja arhitekata i izolovanosti od savremenih svjetskih tokova u planiranju i projektovanju. Čak i u urbanim sredinama s kvalitetnim graditeljskim nasljeđem iz ranijih istorijskih perioda, kao i iz moderne, ili u očuvanim prirodnim i kulturnim pejzažima - za posljednjih dvadesetak godina, kao nikada prije toga, neprimjereno građenje narušilo je postojeće skladne prostore. Aktuelna ekonomska kriza došla je kao vrsta spasa, bar za privremeno zaustavljanje nekontrolisane i neprimjerene gradnje, ali je neizvesno kada će doći do ozbiljnije promjene u bavljenju prostorom.
Paralelno sa stihijskim i devastirajućim prostornim intervencijama, posljednjih godina izgradjeno je nekoliko inovativnih i skladnih gradjevina. Fondacija „Mies van der Rohe“ za dodjeljivanje evropske nagrade za savremenu arhitekturu 2011. pozvala nas je da kao nezavisni eksperti predložimo dobre primjere arhitektonske prakse u Crnoj Gori. Napravili smo uvid u izgrađene objekte u posljednje dvije godine i odabrali tri objekta, kandidate za dodelu „Mies van der Rohe“ nagrade za arhitekturu iz Crne Gore. Vrlo značajna zajednička karakteristika sva tri objekta je ekološki pristup u projektovanju. Ono što ih čini različitim, pored namjene, lokacije, razmjere itd, a istovremeno čini arhitektonsku scenu u Crnoj Gori bogatijom, jeste to da autori ovih objekata dolaze iz različitih sredina: lokalne (Crna Gora), regionalne (Srbija) i evropske (Austrija).
Porodična kuća Adžić u Nikšiću
Kuća se nalazi u djelimično očuvanoj atmosferi nikšićke Grudske mahale. Gabarit (Po+P+1), proporcije i forma objekta usklađeni su s istorijskim nasljeđem autonomne gradske cjeline. Čiste forme i geometrijski jednostavna, kuća je postavljena na sredini parcele i okružena četinarskom šumom u susjedstvu.
Ovo je jedna od prvih energetski efikasnih savremenih porodičnih kuća u Crnoj Gori na kojoj je primijenjeno nekoliko principa održive gradnje. Kompaktna forma kuće smanjuje gubitke toplote preko spoljašnjeg omotača objekta (postignut je odnos površine omotača i zapremine objekta A/V od 0,4, a optimalne vrijednosti se računaju ispod 0,8). Kuća je napravljena od lokalnih materijala: drveta i opeke. Konstruktivni zidovi su od opeke zidane na 25 cm, s izolacijom od 8 cm, i fasadnom oblogom od četinarske građe, postavljene na drvenoj potkonstrukciji, čime je formirana vjetrena fasada s vazdušnim slojem od 5 cm. Konstrukcija međuspratne tavanice je od lijepljenih lameliranih drvenih greda, a završna krovna konstrukcija od rešetkastih drvenih LKV nosača, s termoizolacijom od 20 cm. Prozorski otvori i balkonska vrata zastakljeni su trostrukim niskoemisionim staklima.
Grijanje objekta riješeno je sistemom toplotne pumpe koja koristi bunarsku vodu, prosječne temperature od 10˚C. Dogrijana voda se razvodi sistemom cijevi integrisanih u zidove od opeke (koji su akumulatori toplote) i omalterisanih s unutrašnje strane termomalterom. Hladna voda se u ljetnjem periodu koristi za rashlađivanje prostorija. Cio sistem je vrlo ekonomičan jer koristi toplotnu pumpu snage 6 kW za prostor površine 260 m2 i zapremine oko 730 m3.
Projektant kuće je mladi arhitekta Nebojša Adžić.
„Europoint“ poslovna zgrada u Podgorici
Poslovna zgrada „Europoint“ nalazi se blizu jedne od glavnih i najpromjetnijih arterija grada, Bulevara svetog Petra Cetinjskog. Zgrada leži na zapadnoj obali rijeke Morače u urbanom okruženju koje karakterišu modernizam šezdesetih i sedamdesetih godina i objekti različite namjene: Sportski centar i Hotel „Podgorica“ smješteni su slobodno u gradskom parku, dok zgrade Vlade i nove poslovne zgrade prate strogu geometriju ulične matrice. Na zgradu „Europointa“ najviše uticaja imala je susjedna zgrada „Telekoma“. Njenu građevinsku liniju prati glavni blok zgrade „Europointa“ i usvaja osnovne karakteristike njene forme, dva pravougaona svedena bloka različitih visina.
Zgrada „Europointa“ je slobodnostojeća i orijentisana ka rijeci Morači, obezbjeđuje panoramski pogled na cio grad s viših spratova. Glavni elemenat objekta je zastakljeni atrijum koji spaja javne prostore (prodavnice, restoran) u nižem frontalnom bloku zgrade s poslovnim prostorom u sedmospratnom bloku. Atrijum formira vizuelnu i prostornu vezu između javne i poslovne zone, i doprinosi važnim aspektima savremenog radnog okruženja - ima prostorni i socijalni kvalitet. Ova atrijumska veza otvara mogućnost timskog rada i neformalne komunikacije, koji su postali dio prakse današnjeg poslovanja. Planovi spratova s poslovnim prostorom su prilagodljivi i pružaju mogućnost različite organizacije. Zgrada je skladna u svojoj formi, proporciji i materijalizaciji. Elegantna i zamagljena fasada sastoji se od sistema ventilisane zid-zavjese i tamnih punih površina.
Veoma važna karakteristika ovog objekta je njen energetski efikasan sistem. Da bi se smanjila potrošnja energije za grijanje, hlađenje, ventilaciju i zagrijavanje vode, instalirana je toplotna pumpa koja koristi vodu iz rijeke Morače. Dogrijavanjem ili rashlađivanjem konstantne temperature podzemne vode, obezbjeđuje se ušteda u potrošnji energije za klimatizaciju ovog poslovnog prostora, površine oko 10.000 m2.Autori ovog objekta su arhitekta Branislav Redžić i tim iz njegovog studija ARCVS.
Osmatračnica na Biogradskoj gori
„Belvedere“ je osmatračnica za posjetioce u Nacionalnom parku Biogradska gora, koja je postala i njegov landmark. Projekat je dio međunarodne saradnje za razvoj održivog turizma između Austrijske razvojne agencije (OAR) i Turističke organizacije Crne Gore. To je prva visoka struktura (21 m) od drveta u Crnoj Gori i odličan primjer održivog dizajna i inženjerstva. U građenju ove inovativne drvene konstrukcije spojene su vještine lokalnih majstora i najsavremenije znanje u projektovanju drvenih struktura. Noseća drvena konstrukcija asimetričnog tornja obavijena je polutransparentnim omotačem od drvenih letvica, koji se prekida na mjestu gdje se posjetilac popne na terasu s koje se pruža panoramski pogled na šume Biogradske gore.
Projekat je započet 2006. a izgradnja je završena 2009. godine. Projektanti „Belvedere“ osmatračnice su iz austrijskog arhitektonskog biroa POS, čiju praksu karakteriše ekološki pristup već desetak godina.Nataša Ilinčić
Tatjana Rajić

| < Prethodna | Sljedeća > |
|---|











