Prepreke održivom razvoju su naslijeđene posljedice dosadašnjeg i još uvijek prisutnog načina razmišljanja, proizvodnje, obrazovanja, upravljanja resursima, koji dovodi do toga da današnji način života ne može još dugo biti održiv. Prepreke treba prepoznati kroz svoje djelovanje i mijenjati aktivnosti, i uputiti zahtjeve onima koji upravljaju društvom.
Možemo uvijek preispitati kupovinu nekog proizvoda, da li nam je zaista potreban ili da li se kasnije može reciklirati, a ne doprinijeti povećanju otpada. Možemo analizirati informacije koje primamo iz medija i primati ih sa zdravom rezervom. Možemo birati odgovorne političare ili ih, jednostavno, ne birati ako nijesu stručni i savjesni. Možemo, kao roditelji, pomoći djeci da se obrazuju slobodnije i šire, čak iako je obrazovni sistem zastario. Možemo preispitati svoj odnos prema drugom polu i osloboditi ga tradicionalnih predrasuda. Ukoliko ne možemo naći adekvatan posao ili ne želimo raditi u neodgovornom biznisu, možemo pokrenuti svoj mali zeleni biznis. Veliki broj ovakvih pojedinačnih akcija vremenom rezultira promjenama u sistemu i društvu, dovodeći do globalnih promjena.
1 NEODGOVORAN BIZNIS
2 NEPRIMJERENO IZVEŠTAVANJE MEDIJA
3 NEJEDNAKOST
4 NEADEKVATNA TEHNOLOGIJA I PROIZVODNJA
5 NEADEKVATNA EDUKACIJA
6 NEODGOVORNI POLITIČARI
7 KORUPCIJA
8 RODNA NERAVNOPRAVNOST
9 NEZAPOSLENOST
10 KONZUMERIZAM
1. NEODGOVORAN BIZNIS
Biznis koji svoj kapital zasniva na neadekvatnom korišćenju prirodnih resursa i nemarnom odnosu prema životnoj sredini i zaposlenima, neodgovoran je. Tokom XX vijeka bio je zastupljen ovakav model biznisa, posebno kada su velike korporacije u pitanju. Takvi modeli su još uvijek prisutni a posljedice njihovog djelovanja mogu biti dramatične, i u to smo imali prilike da se uvjerimo i tokom 2010. godine. Izlivanje crvenog mulja iz postrojenja za proizvodnju aluminijuma kompanije MAL u Mađarskoj zagadilo je riječne tokove i ogromne površine zemljišta i izazvalo gubitak ljudskih života; izlivanje nafte kompanije „British Petroleum“ u Meksičkom zalivu prouzrokovalo je najveću ekološku katastrofu u američkoj istoriji; kolaps rudnika u Čileu pokazao je da kompanija nije obezbijedila minimalne bezbjednosne uslove za svoje radnike. U budućnosti će se mijenjati model ekonomskog razvoja i on će najvećim dijelom biti uslovljen faktorom zaštite životne sredine i prirodnih resursa. U ovom trenutku nade se polažu na „green economy“ ili zelenu ekonomiju, koja treba svojim radikalnim inovacijama i novim odnosom prema životnoj sredini i resursima da otvori novo tehnološko doba bez CO2 posljedica. Potrebna su ogromna ulaganja, stimulativne mjere i regulacije koje će ovaj proces podržati, kao i pritisak krajnjih korisnika.
2. NEPRIMJERENO MEDIJSKO IZVJEŠTAVANJE
Mediji mogu informisati, ali mogu i manipulisati. Često je fokus u izvještavanju o nekom događaju na senzaciji, na stvaranju „priče dana“, a manje na suštini problema i njegovoj analizi. Objektivno i stručno izvještavanje, posebno o važnim pitanjima i događajima koji se tiču održivog razvoja, biće ključno u osvješćivanju i uključivanju građana u rješavanje problema. Današnji pristup informacijama putem interneta i socijalnih mreža ostavlja sve manje mogućnosti za skrivanje ili zaobilaženje važne teme. Mnogobrojni veb-portali, dokumentarni filmovi i istraživanja dokazuju da je danas sve vidljivo, pristupačno i mjerljivo. Dokumentarni filmovi i animacije poput „The Age of Stupid“, „Story of the stuff“, i mnogi naslovi Michaela Moora otkrivaju nam nelogičnosti i propuste naših sistema i ohrabruju promjene.
3. SOCIJALNO-EKONOMSKA NEJEDNAKOST
Izražena je i među građanima jedne zemlje kao i među različitim djelovima svijeta. U Americi, u kojoj živi 5% stanovništva planete, troši se 30% Zemljinih resursa koji se najčešće eksploatišu u zemljama trećeg svijeta čije stanovništvo često živi u ekstremnoj bijedi. Istovremeno, u tako bogatoj zemlji razlike su velike i izražena je socijalna nepravda – 40 miliona Amerikanaca živi u siromaštvu i na granici gladi. Mogućnost izbora i pružanje šanse svima treba da budu dio vrijednosnog sistema svakog društva. Da je moguće promijeniti okoštale i konvencionalne načine na polju ekonomskog sistema, svjedoči projekat mikrokredita koji je pokrenuo Muhammad Yunus, ekonomista iz Bangladeša i dobitnik Nobelove nagrade 2006. godine. To je sistem kreditiranja najsiromašnijih slojeva stanovništva bez ikavog oblika garancije ili ugovora, i nastao je kao reakcija na tradicionalni bankarski sistem koji odbacuje siromašne jer su „nepodobni za dobijanje kredita“. Sistem danas funkcioniše u 43 države i do sada je kreditirano preko 8 miliona ljudi, od kojih 96% čine žene. Prosječna pozajmica iznosi 130 $, a stopa povraćaja kredita je 98%.
4. NEADEKVATNA TEHNOLOGIJA I PROIZVODNJA
Ukoliko ne pronađemo nove tehnologije proizvodnje i tehnologije korišćenja prirodnih resursa, postoji mogućnost da ćemo dovesti u pitanje sopstveni opstanak. Planeta će opstati, ali pitanje je hoće li naša civilizacija sa sadašnjim načinom života. Evo nekoliko podataka koji govore o našem trenutnom korišćenju resursa: 426 000 mobilnih telefona dnevno završi na otpadu u SAD-u; svakog minuta posiječe se 2000 stabala u amazonskim šumama; u Americi 99% kupljenih proizvoda nakon 6 mjeseci završi kao otpad.
Holistički pristup u kreiranju proizvoda je jedino rješenje, kroz praćenje cijelog životnog ciklusa proizvoda – od kreiranja ideje, korišćenja materijala i energije, preko njihove upotrebe, do završetka korišćenja i vraćanja materijala i energije u ponovni ciklus proizvodnje. „Cradle to Cradle“ ili „Life Cycle Assesment“ neki su od inovativnih pristupa ili softvera koji nam pomažu da sagledamo složenost nastajanja jednog proizvoda i koliko je potrebno da uklopimo trenutne životne potrebe s prirodnim resursima energije i materijala na planeti. Mnoge inovacije i procesi već idu u tom pravcu – reciklaža, ponovna upotreba, smanjena upotreba resursa, nanotehnologija, zeleni transport, korišćenje obnovljivih izvora energije, energetski efikasna gradnja, organska proizvodnja hrane...
5. NEADEKVATNO OBRAZOVANJE
U neadekvatnom obrazovanju krije se, možda, jedan od glavnih uzroka ostalih devet prepreka. Dosadašnji zastarjeli obrazovni sistemi stvaraju pojedince koji nemaju sposobnost da samostalno misle i preispituju i čija se vrijednost ocjenjuje na osnovu primljene količine informacija i poslušnosti. Onog trenutka kada obrazovni sistem bude postavljen tako da podrži slobodu, radoznalost i kreativnost svakog pojedinca, postojanje neodgovornih političara, korupcije, nejednakosti biće svedeno na minimum. Škola „Summerhil“, koju je osnovao Aleksandar Nil skoro prije jednog vijeka u Engleskoj i koja danas postoji, primjer je da je to zaista moguće (vidjeti knjigu „Slobodna djeca Summerhila“). A prije samo jedne decenije Long Life Learning ili učenje tokom cijelog života postalo je predominantan cilj koji promovišu Evropska komisija, OECD i UNESCO, i smatra se načinom za postizanje održivog socio-ekonomskog razvoja i za formiranje društvenog sistema zasnovanog na znanju. To znači da je obrazovanje raznoliko, prilagodljivo svakom pojedincu i pristupačno tokom cijelog života.
Nataša Ilinčić
Bookmark with:
| < Prev | Next > |
|---|
