Globalno zagrijavanje i klimatske promjene nezaobilazna su debatna tema posljednjih nekoliko decenija i vrlo često možemo čuti različite stručnjake i naučnike kako tvrde da je za dalji napredak ljudske populacije neophodno usvajanje i primjenjivanje strategije održivog razvoja. Definicija, dakle, ističe tri osnovne komponente između kojih treba uspostavljati ravnotežu, a to su: ekonomska, društvena i komponenta zaštite životne sredine. Najvažnije je istaći da svaka generacija ima pravo da uredi svoje okruženje prema svojim potrebama i mogućnostima, međutim, paralelno postoji i obaveza svake generacije da svojim nasljednicima ostavi obogaćen, a ne upropašćen prostor.
Održivi urbani razvoj odnosi se na gradove koji danas predstavljaju odraz globalnog društva. Grad je vještačka tvorevina i njegov razvoj može biti postignut samo ukoliko se svi urbani procesi sveobuhvatno planiraju i usklađuju sa zakonitostima koje pruža prirodno okruženje.
Organizacija ujedinjenih nacija predviđa da će do 2025. godine u gradovima živjeti 60 procenata ukupnog stanovništva, dok će do 2050. godine stanovnici većih i manjih gradova činiti 70 procenata ukupne svjetske populacije. Već sada se približno 60 procenata vode za piće direktno i indirektno troši u gradovima; gradovi koriste oko 75 procenata ukupne energije i emituju 80 procenata štetnih gasova koji izazivaju efekat staklene bašte. Stoga je jasno da će upravo od gradskih naselja najviše zavisiti uspjeh opšte borbe protiv klimatskih promjena i zagađenja životne sredine.
Održivi grad prije svega predstavlja jedan otvoren sistem koji ne može biti sam sebi dovoljan već ima ulogu u širem kontekstu. To znači da grad ne može da funkcioniše neovisno od okruženja već mora biti u njega integrisan. Želimo da grad bude pogodan za život. Postići takvo okruženje podrazumijeva veoma kompleksan sistem planiranja grada i upravljanja njegovim unutrašnjim tokovima i resursima. To prije svega znači da planeri moraju stremiti ka novim metodama planiranja koje će doprinositi uspostavljanju pomenute ravnoteže između ekonomije, socijalnog blagostanja i životne sredine. Važno je naglasiti da u tom procesu planeri takođe moraju poštovati i princip uključivanja građana u proces planiranja.Osluškivanje takozvanog „pulsa grada“, potreba i želja stanovnika svih starosnih dobi, dovodi konačno do toga da se oni s njim identifikuju i da u njemu pronađu kvalitet života.
Međutim, pogrešno bi bilo tumačiti da je sva odgovornost samo na arhitektonskoj i planerskoj struci. Održivost grada i kvalitet života mjeri se i kroz stanje vazduha, biodiverziteta, kroz kvalitet hrane i proizvoda, zdravlje ljudi, kvalitet stanovanja, način upravljanja otpadom, kroz potrošnju raspoloživih resursa i tako dalje... Zbog toga važnu ulogu u izgradnji održive zajednice imaju i lokalne vlasti, lokalne zajednice, ali i sve druge institucije odgovorne za kvalitet saobraćaja, životne sredine, za razvoj ekonomije, obrazovanja i tako dalje. I konačno, svaki građanin snosi odgovornost prema tome kako se odnosi prema gradu i njegovim resursima. Svaki građanin mora da bude svjestan ograničenosti resursa i da se prema njima odnosi tako da ih obnavlja tamo gdje je to moguće, ili da ih sačuva za buduće generacije. Zato je važno znati da svaki održivi grad treba da ima definisane elemente za mjerenje postignutog.
Različita su viđenja održivog grada, pa se često poistovjećuje s pojmom zeleni grad ili ekološki grad. Poznati arhitekta Jan Gehl smatra da održivi grad prije svega treba da ima takve javne prostore i saobraćaj koji stalno privlače ljude da borave na otvorenom. On smatra da stanovnici održivog grada prije svega puno šetaju, voze bicikle i koriste javni gradski prevoz. Po njemu je saobraćaj polje u kome se na najjeftiniji i najbrži način postiže održivost kroz zamjenu postojećih neefikasnih modela s ekološkim. Ne postoji jedan recept koji može biti primjenljiv na više gradova, svaki grad je specifičan sistem i zahtjeva specifične vizije na putu ka dostizanju održivosti. Razvijati se održivo nije lak zadatak. To je dugoročan proces ali zasigurno i neminovan. Za osiguranje trajnih učinaka održivog razvoja neophodno je osigurati da proces ima kontinuitet.
Radi bolje ilustracije navedimo nekoliko primjera iz svijeta:
U Velikoj Britaniji se svake godine pravi rang lista najuspješnijih održivih gradova, a sve prema kriterijumima procjene uticaja na životnu sredinu, kvaliteta života u gradu i prema tome kako se grad priprema za takozvanu održivu budućnost. Prvu poziciju zauzeo je Njukasl 2009. godine, potisnuvši Bristol i Brajton, koji se međusobno utrkuju već nekoliko godina. Njukasl je zanimljiv primjer u tom smislu što je pokazao kako gradovi s industrijskim nasljeđem takođe mogu da postanu održivi. Za 2021. godinu Njukasl postavlja sebi cilj da postane održivi grad s visokim kvalitetom vazduha, niskim nivoom otpada i emisije štetnih materija i visokom stopom recikliranja. London, na primjer, zauzima drugo mjesto prema kriterijumima kvaliteta života i efikasnog transporta.
Ako sada otputujemo do Kanade, možemo istaći primjer Vankuvera. Izgrađen je u izuzetnom prirodnom okruženju i danas se često naziva jednim od najprijatnijih gradova za život. Vankuver ima najmanji takozvani „carbon footprint“ na području Sjeverne Amerike, zatim najveći procenat takozvane „zelene gradnje“, ozbiljne planere i tehnologe. Vankuver ima postavljen cilj da 2020. godine bude najzeleniji grad na svijetu. Parkovi i javni prostori, zeleni krovovi, zeleni koridori i vrtovi istovremeno su i umjetnički djelovi urbanog dizajna ovog grada. Kroz program pod nazivom Zelene ulice stanovnici su volonterski uključeni u ozelenjavanje i oplemenjivanje slobodnih površina koje prate saobraćajnu infrastrukturu, kao što su na primjer kružni tokovi i ostale javne površine uz ulicu ili trotoar. Ubrzo su takve koloritne površine sa zasadima cvijeća i trave postale nešto po čemu su se susjedstva i zajednice prepoznale i čime se ponose. Kroz takav pristup ljudi su razvili i nove kontakte među sobom, razmjenili iskustva i družili se. Dobrobit i besplatan kompost koji su ubirali s tih površina, zatim su imali obezbijeđen pristup posebnom tijelu za monitoring ulica, a takođe su dobili i posebno mjesto na godišnjoj proslavi realizacije ovog zanimljivog projekta. Inspirisane ovim poduhvatom zajednice, mnoge kompanije su preuredile slobodne površine na sličan način. Vankuver je popularan i kao grad s najvećim brojem zelenih krovova u Kanadi. Više od 400 000 različitih vrsta biljaka, cvijeća i trava, učinili su da krovovi postanu prirodna staništa za ptice, leptire, pčele i druge insekte. Osim toga, zeleni krovovi su korisni jer apsorbuju pljuskove i prečišćavaju atmosfersku vodu koja se nakon toga ponovo može upotrijebiti. Zeleni krovovi su na poseban način povezali građenu sredinu s prirodnim okruženjem.
Grad Hajdelberg u Njemačkoj dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada za izuzetne napore i doprinose u zaštiti životne sredine i održivom razvoju. Zajedničkim naporima gradonačelnice i gradskih vlasti u saradnji s građanima na usklađivanju i unapređenju ekonomije, ekologije i društva u cjelini definisana je i postepeno realizovana strategija održivog razvoja, što je rezultiralo evropskom nagradom za održivi grad. Treba još istaći da su u strategiji akcentovani unapređenje sistema javnog transporta, smanjenje emisije štetnih gasova, zaštita od mogućih poplava, a zatim i svi drugi aspekti ekonomskog i društvenog prosperiteta.
Na drugoj strani, oni koji smatraju da je sadašnje stanje u gradovima nepopravljivo, razvijaju inicijative za izgradnju sasvim novih održivih naselja i gradova. Tako je na primjer britanska inžinjerska i dizajnerska konsultantska grupa „Arup“ potpisala sa Šangajskom industrijskom investitorskom korporacijom (SIIC) ugovor o planiranju prvog svjetskog održivog grada u Dongtanu, nadomak Šangaja. Novi grad biće izgrađen na velikom ostrvu smještenom u blizini novog šangajskog aerodroma.
Kada govorimo o Crnoj Gori i okruženju u kontekstu održivog razvoja, možemo primijetiti da je mnogo toga pokrenuto poslednjih desetak godina. Crna Gora je definisala veliki broj zvaničnih dokumenata koji postaju obavezujući za njen dalji održivi razvoj i to je onaj prvi značajan korak u dugotrajnom procesu. Naši gradovi su tek pred velikim zadatkom. Moramo priznati i da je svijest građana o potrebi očuvanja životne sredine i o održivom razvoju još uvijek na niskom nivou, ali i pohvaliti sve institucije, NVO-e i pojedince koji čine napore da se i to unaprijedi.
Autorka: Biljana Gligorić
Bookmark with:
| < Prev | Next > |
|---|
