London Design Festival je London Dizajn Festival. Nema drugih riječi, nije tačno prevesti Festival dizajna u Londonu ili Londonski dizajn festival. Londonci bi zamjerili kad bi znali šta je moguće generisati u prevodima a da zvuči da je to tek jedan od festivala dizajna. Ove godine LDF održan je osmi put, London je, hvali se, zametnuo sintagmu i koncept 2003. godine i smatra se da je taj koncept prihvatilo za ovo vrijeme 70 gradova – posljednji među njima Peking. Beogradska nedjelja dizajna pokrenuta je 2005. godine (www.belgradedesignweek.com) i 2010. godine bila je jedna od najuspešnijih, a Beograd je zavrjedio svoje mjesto i na ovogodišnjem London Dizajn Festivalu. Pokretači Festivala smatraju, vjerovatno s pravom, da je London dizajnerska prijestonica svjeta i ishodište svjetske klase proizvoda i kreativne industrije zemalja koje drže do sebe i do trendova. Ove godine počasni gost festivala bila je Južna Koreja, koja je promovisala tek ustanovljeno Ministarstvo za kreativnu ekonomiju, unoseći globalnu promjenu kreativnih industrija u vladine resore (www.mke.go.kr). Dizajn je sada prepoznat svuda kao centralno mjesto i za kulturu i biznis gradova i država. Zaista, dizajn sublimira kreativnost, kulturu življenja, tehnologiju i ekonomsku vrijednost, koja ne mora nužno biti profit.
Ako malo promjenimo fokus, sve što se stvara kao produkt ili kao grafika (štampana i elektronska slika), lako može potpasti pod kategoriju dizajna. Muzej Viktorije i Alberta, čuveni V&A muzej, koji je započeo kao zbirka umjetnina s Orijenta u vrijeme kraljice Viktorije, sada svojim uljima, goblenima i artefaktima primijenjene umjetnosti čini prvi muzej dizajna. Dizajn je kreativni dodatak na upotrebne vrijednosti i, prema tome, imao je istu funkciju i u rokoko krevetu i na bauhaus stolici. Naravno, teško da je umjetnik iz npr. 17. veka mogao za sebe da kaže da dizajnira, ali tu antropocentrični um daje nečemu smisao iz ugla današnjeg merkantilizma i pragmatizma.
Imperija stoji iza svojih izvoznih kapaciteta, talenti se njeguju. Prostori digitalnog dizajna nalaze se tik do prostora za konferencije – tu su virtuelne futurističke arhitektonske građevine, čija vas maketa mami da gledate u njenu strukturu, kao da virite u vene i arterije.
Na dnu prostorije nalazi se omanja radionica, devojka na nekoj vrsti razboja radi izatkanice – ne može se sa sigurnošću reći da je to živi eksponat, ali na zidu piše da je rezidencijalni umetnik.
Na dnu prostorije nalazi se omanja radionica, djevojka na nekoj vrsti razboja pravi izatkanice – ne može se sa sigurnošću reći da je to živi eksponat, ali na zidu piše: Artist in residence.
Istočni London više privlači. Tu je deo LDF koji je namjenjen mladim dizajnerima sa stilom, koji u ovoj neformalnoj četvrti, Tentu, rade i žive svoj dizajn. Reklamira se kao 100% dizajn jer je i zeleni dizajn (upotreba biljaka), održivi dizajn (jeftini i široko dostupni materijali), reciklirani dizajn (različiti predmeti iz svakodnevne upotrebe prenamenjeni i predizajnirani), retro i artistički (nasuprot serijski proizvedenim stvarima, koji zavode trendovima i artificijelnošću), pa i antidizajn – jer antidizajn je stav da se svijet može posmatrati i kritikovati proizvodnjom dizajna koji nije očigledan, ali je rječit.
Anti Design Festival održava se u isto vrijeme kao i oficijelni, i stariji i pristojan brat ga predstavlja s uvažavanjem. „Ako je LDF lijep i komercijalan, Anti Design Festival je ružan i komercijalan“, kaže njegov osnivač (www.antidesignfestival.com). Dakle, samo pola je anti, ostatak pretenduje da zaradi. Svijet je u pobuni, sajber anarhizmu i komunatarizmu (ideal je život u komunama, ne u komunističkom društvu), a antidizajn proizvodi rizično, eksperimentalno i nelijepo težeći da postigne stil kojim se stiče autentičnost kojoj svi teže. Culture jamming postaje sve više građansko pravo. Ne pravo na raznoliko i pravo na različito, već pravo da smeta službenom i etabliranom.
Bilo da je dizajn ili antidizajn, etablirano ili ometajuće, dizajn je danas krucijalna komponenta svega što se stvara. Možemo govoriti ne samo o grafičkom dizajnu, dizajnu korporativnih komunikacija, produkt ili industrijskom dizajnu, nego i o dizajnu gradova i država. Dizajn komunicira, a jednako je važan i za ekonomiju proizvodnje i ekonomiju usluga. Nijedna druga oblast kreativnosti nije toliko prisutna, sveobuhvatna i neiscrpna kao dizajn. Gradovi i države koji ne vide da je dizajn važan, nemaju šta da traže u ovom veku. To zaista više nije pitanje konkurentnosti, već opstanka nacija.
Iznad svega, dizajn je doživljaj, a današnja ekonomija prodaje i kupuje doživljaje ovog i svih drugih imaginarnih svjetova. Ako u Londonu, i nakon posete LDF-u, niste osjetili nešto drugo, niste kupili doživljaj, onda na vas festival dizajna nema uticaja i definitivno niste za urbani život. Svaki grad bi trebalo da ima svoj festival kreativnosti odnosno festival dizajna. Dizajn i kreativnost, to su svakako sinonimi u rječniku građanina ovog vijeka.
www.londondesignfestival.com
Fotografije: Višnja Milošević
Aleksandar Đerić, Academica

| Sljedeća > |
|---|











