interviju sa: Wolfang Ott

Koji je bio razlog da se angažujete kao investitor, kada je u pitanju ekonomska isplativost ? Da li je bilo moguće raditi ekonomičnije ?

Naše angažovanje kao investitora je stvar prošlosti. Mi smo sada vrlo dobro obezbijeđeni ugovorima, tako da nije neophodno da radimo na takav način. Naše iskustvo kao investitora je definitivno izoštrilo naše razumijevanje za finansije. Naši procesi planiranja i i izgradnje su mnogo svjesniji: postoji velika razlika između toga da kažete klijentu da će izgradnja koštati 20% više ( što ne djeluje mnogo kada uzmemo u obzir druge kolege ) ili kada vaš studio pravi profit od 15% ali zbog 20% gubitka, vi morate da rešite i ovih 5% troškova.

interviju sa:  Wolfang Ott

Wolfang Ott se bavi planiranjem troškova i konstrukcijom koliko i ambicioznom arhitekturom. U ovom intervjuu, on razmatra opšte koncepte smanjivanja troškova, kroz svoje projekte. Aktivnosti njegove kancelarije kao investitora, neminovno utiču na njegov rad.

Kako bi po Vašem mišljenju trebao biti vodjen proces planiranja, kako bi projekat bio što ekonomičniji ?

Uvjek postoje tri faze. Prva faza je očigledno dizajn. Dizajn faza nudi najviše prostora za uštedu. Svaki kvadratni metar ulaznog prostora ili zone komunikacije koji nije potreban, ne samo da čini arhitekturu siromašnijom, već je čini značajno skupljom. U prvoj fazi, građevina je svedena na najosnovnije funkcije. Ali naravno, građevina ne može biti svedena samo na  funkciju, već treba imati i arhitektonski kvalitet, što neminovno nema veze sa suvišnim prostorom, već sa estetikom. Ovaj dio se ponovo provjerava u fazi izgradnje. Čak i u inicijalnoj fazi dizajna, protivpožarna zaštita je od visokog prioriteta za nas. Mi smo naviknuti da se usaglašavamo sa Agencijama za protivpožarnu zaštitu u cilju da što je više moguće smanjimo prostor za te potrebe a da on bude izvodljiv.

intervju sa : Rudolf  Hierl

Međusklopovi 

Sljedeći faktor leži u podjeli različitih oblasti projektovanja. Kada se izgradnja objekta odvija kroz simultane paralelne procese, procjena troškova tokom projektovanja znači uzeti što više u obzir konstruktivne međusklopove. Standardna procedura nije uvijek najbolja podrška u tom pogledu. Postoji često podjela kompetencije između arhitekte i inženjera specijaliste. Ozelenjavanje ravnog krova, na primjer, dizajnira arhitekta sve do vodonepropusnog sloja, od korijena naviše dizajnira pejzažni arhitekta, dok su gromobrani i drugi tehnički aspekti u domenu drugih konsultanata – a sve je definisano u okviru jednog presjeka. Svaki zaboravljeni međusklop je dalji izvor troškova, izaziva skupe promjene i smanjuje potencijal za uštedu.

Logistika

Posljednji aspekt procjene troškova u planiranju je uloga logistike gradilišta. Manje nije samo više; manje je sve. Umjesto optimizovanja pojedinačnih konstruktivnih elemenata, mnogo je ekonomičnije upotrijebiti više robustnih: na primjer, primjena istovjetne debljine međuspratne konstrukcije, čak iako je predimenzionirana u nekim djelovima objekta. Slično tome, specifikacija kvaliteta cigle i betona dozvoljava njihovo dopremanje na gradilište u posljednjem trenutku, gdje inače ima malo mjesta za skladištenje, i tako doprinosi bar maloj uštedi. Odluka u korist završne obrade poda sa većom tolerancijom uz nepromjenljivu konstukciju ploče, u poređenju sa odlukom da pojedinačno variraju dimenzije i kvalitet završnog sloja i zvučne izolacije, ipak dozvoljava mogućnost kasnijih izmjena na gradilištu.

intervju sa : Rudolf  Hierl

Ljudi vole da kupuju jeftino. Novi DVD player košta upola manje nego popravljeni stari /mada, po opštem priznanju, stari je trajao duplo duže nego što će trajati novi/. U isto vrijeme, iako danas cijene mnogih stvari padaju, ljudi su spremni da papreno plate za ekskluzivne luksuzne predmete – što je pokazatelj rastuće polarizacije koja je prisutna u društvu. Procjena troškova ima različite karakteristike: sama cijena je jedan faktor, a krajnji kvalitet je drugi. U arhitekturi, u ovom trenutku, diskusija je usmjerena na prvi faktor, ali je ipak povezana  sa željom da se obezbijedi adekvatan kvalitet. Ovaj tekst istražuje vezu između  procjene troškova u izgradnji, a da to ne podrazumijeva jeftinu gradnju. 

Istorijski pregled 

U Njemačkoj, procjena troškova u izgradnji datira iz uspješnih 80-ih godina 20. vijeka i postmoderne arhitekture. Krajem tog perioda učinjeni su prvi napori da se gradi vodeći računa o troškovima i kvalitetu prostora. Kada analiziramo projekte koji su realizovani tada, iznenađujuće je koliko su vizuelno atraktivni. To je bilo postignuto bogatstvom materijala, detalja, formi i završnih obrada, od kojih nijesu bili svi primijenjeni po održivim principima. Ujedinjenje dva dijela Njemačke 1989. godine, rezultiralo je velikom promjenom političke klime. Uz to, postajao je prisutan i finansijski trend koji je određivao mnoge ekonomske procese, danas poznat kao „globalizacija“. Sve ovo je, očigledno, imalo uticaja na sektor izgradnje, koji je vjekovima bio relativno inertan i ne posebno inovativan. Pritisci po pitanju troškova i ograničenja u kvalitetu dovela su do značajnih promjena u izgradnji objekata. Faze planiranja i izgradnje, kao i oblast regulacije, imaju glavni uticaj na cijenu izgradnje, i jedino ako ih sve uzmemo u razmatranje, procjena troškova u gradnji može biti moguća.

intervju sa : Helmut C. Schulitz

Koje su tačno ekonomske prednosti građevinskih materijala koje ste odabrali u poređenju sa drugim? 

Prednost ekonomičnijih građevinskih elemenata i materijala ogleda se u estetici jednostavnosti. Skuplji materijali nijesu uvijek i atraktivniji. Ponekad je, međutim, jedina prednost cijena; na primjer, nije nam bilo važno da li je krovna konstrukcija izvedena u drvetu, ili u kombinaciji čeličnih i drvenih nosača. Planirali smo i dokumentovali obje alternative paralelno i ekonomičnije rješenje – u ovom slučaju, čelična konstrukcija – je konačno izabrana. Naravno, ponekad, ekonomičniji građevinski elementi donose više nezgoda. Bili smo prinuđeni da prihvatimo standardan format izlivenih elemenata a i da ne konstruišemo oblikovne elemente koje smo mi željeli i koji se uklapaju u naš  koncept mnogo bolje, ali jednostavno nijesu ulazili u budžet. Ove nezgodne situacije zahtijevale su i dodatan rad.

Kako zamišljate da će izgledati buduća ekonomski isplativa i energetski efikasna gradnja?                                                                                                                   

Buduća ekonomski isplativa i energetski efikasna gradnja je, naravno, kontradiktorna. Obzirom na činjenicu da su svjetski izvori materijala i energije limitirani, i da više ljudi živi u siromaštvu nego u blagostanju, naša odgovornost leži u razvoju maksimalnih životnih prostora sa minimumom materijala i finansijskih sredstava. Ekonomska isplativost i očuvanje resursa ne podrazumijevaju isto u procesu gradnje. Sa povećanjem zarada u industrijalizovanim državama, značenje ekonomski isplative zgrade je često izopačeno – prihvata se veća potrošnja materijala sa ciljem smanjenja plata, pa čak i troškova planiranja.