EXPEDITIO "ZAGORA" održana je avgusta 2000. godine u ovom grbaljskom selu. To je bilo drugo istraživanje koje smo sproveli na teritoriji Grblja (prvo je bilo 1998.godine u selu Sutvara). U Zagori je boravilo 16 studenata arhitekture sa Beogradskog i Banjalučkog univerziteta. Učesnici EXPEDITIO bili su smešteni kod mještana što je našem istraživanju dalo poseban doživljaj.
Prvi utisak koji steknete boraveći u Grblju, bilo Gornjem bilo Donjem, jeste prijatnost susreta sa skoro netaknutim pejzažom koji je u neposrednoj blizini velikih turističkih centara: Budve, Kotora, Tivta... Mi smo tokom EXPEDITIO "ZAGORA", usred ljetne sezone, imali utisak da smo hiljadama kilometara daleko od civilizacije što nam je koristilo da se mirno posvetimo radu. Sa druge strane, blizina velikih gradova daje ovom području veliku mogućnost i potencijal za razvoj.
Zagora je selo koje čine grupacije starih kamenih kuća raspoređenih duž kružnog puta, dok se unutar tog prstena nalaze parcele obradivog zemljišta. Grupacije nose nazive porodica koje tu žive. Kao što ime kaže, Zagora se nalazi iza brda na jednoj zaravni. S obzirom da je selo smješteno na visini, klima je prijatna i po najvećim vrućinama ovde stalno struji vazduh koji osvježava.
Tekuće vode nema, pa je ovde, kao i u čitavom donjem Grblju, razvijen sistem bistijerni (ovom temom smo se posebno bavili tokom EXPEDITIO "ZAGORA").
Autorka svih prilozenih fotografija je članica EXPEDITIO Milica Lopičić, osim jedne koja je djelo Stevana Kordića.
IZ KNJIGE "CRKVE U GRBLJU" Mladena S. Crnogorčevića, izdavač "Društvo za obnovu manastira Podlastva"- Grbalj
ZAGORA
Zagora je selo koje čine grupacije starih kamenih kuća raspoređenih duž kružnog puta, dok se unutar tog prstena nalaze parcele obradivog zemljišta. Grupacije nose nazive porodica koje tu žive. Kao što ime kaže, Zagora se nalazi iza brda na jednoj zaravni. S obzirom da je selo smješteno na visini, klima je prijatna i po najvećim vrućinama ovde stalno struji vazduh koji osvježava.
Tekuće vode nema, pa je ovde, kao i u čitavom donjem Grblju, razvijen sistem bistijerni (ovom temom smo se posebno bavili tokom EXPEDITIO "ZAGORA").
Autorka svih prilozenih fotografija je članica EXPEDITIO Milica Lopičić, osim jedne koja je djelo Stevana Kordića.
IZ KNJIGE "CRKVE U GRBLJU" Mladena S. Crnogorčevića, izdavač "Društvo za obnovu manastira Podlastva"- Grbalj
ZAGORA
Ovo je selo primorsko, a nalazi se pri strani, u visini nad morem 20-232 metara. Podneblje je blago; svi vjetrovi duvaju, a najviše bura. Oranice su u polju daleko 1/2 sata od kuća, a vrtovi i vinogradi su u blizini kuća. Pašnjaci i šume daleko su od kuća jedno 1/2-3/4 sata.
Selo je pri strani a kuće su grupisane po plemenima, u rastojanju 100-200 koraka. Kuće u skupovima u blizini, između 2-40 m, a pokraj puta. Imaju ulice, pravilne i unakrst.
U Zagori stanuju : Lazovići (3 k.), Midorovići (3), Kostovići (5), Popovići (20), Barbe (4), Marići (5), Vučićevići (1) i Ilići (4).
Svega je domova 45, duša 220, koji su svi Srbi pravoslavne vjere.
U Zagori se nalaze sljedeće crkve :
Sv. Ilija (Sutulija) je sasvim mala, stara crkva, a pri njoj je 1865. sazidana nova istoimena crkva. Po starinskoj crkvici zovu i užu okolicu Sutilijom. Pri crkvi je i jedna gomila. Nekadašnji maleni zvonik crkve srušen je gromom, a ploča sa zvonika leži pred crkvom.
U crkvi na desnoj strani sahranjen je monah H. Kostović 1882.
Crkva je ovelika i zidana savim brižljivo. Ima zvonik na preslicu sa tri okna, a dva zvona, polukružnu apsidu i okruglo kube. Osim zapadnih, imaju vrata i na sjevernom i južnom planu i polukružno svedeni prozori, a ukrašena je i lezenama.
Crkva sv. Ilije je na vrsini, oko nje se sukobe vihori, i pod njom razbijaju valovi stravičnom hukom. S tog krasnog položaja leti pogled čak do Korčule i do arbanaskog Dračkog Rta.
Sv.Teodor se nalazi u blizini Sutilije. Crkva je obnovljena 1851., a prvobitna je bila upola manja. Prostor oko crkve zaokružen zidom ima mnoštvo starinskih grobnica sa golemim poklopnicama i nad njima po kojim emblomatskim znakom.
Predanje kazuje, kako je ovdje u davno doba postojao manastir proroka Amosa, tako da su seljani nekad slavili kao krsno ime Vidovdan, što im je danas prislužba. I danas se razaznaju pri seoskom putu starinski temeljni zidovi, amo-tamo nađene su i neke cupe, a ima i zdenac, za koji kažu da potječe iz doba opstanka manastira.
God. 1850. u podzemnoj skrivnici nađen je tad pun krčag zlatnog novca.
Pečat parohije zagorske po ovoj crkvi nosi pečat sv.Teodora.
Sv. Jovan Bogoslov je mala crkva s pripratom. Na nadvratniku je urezan natpis "popravi 1873". Ikonostas kao i ikonu Bogomatere slikao je Georgije Daskalović iz Risna (1803.).
Sv. Vasilije je mala crkva koja nije imala ni zvonika ni apside, te se spolja nije razlikovala od manjih seoskih kuća, koje su poznije oko nje dograđene. Pošto je 1880. god. izgorela, u njoj se više nije služilo.
