Within the project SOSTENUTO, preparatory activities on Mapping Layers of Intangible Cultural Heritage of Boka Bay was initiated, through gathering information on the local festivals, customs, rituals and legends. From our discussions with the citizens of Kotor, Tivat and Herceg Novi, we will try to find out what these segments of culture mean to them in Boka Bay and whether they are familiar with them, whether they consider them cultural heritage with increasing significance nowadays, or whether they see them as legacy from the past which is losing its essence. Also, it is important for the project to what extent the citizens are aware of the fact that this segment of heritage has economic and social potential. In the further text you can read short points from Herceg Novi illustrating the beginning of the activities in the field. Mapping in the field was initiated in February and it will last until June 2011.
Novljani i Novljanke o legendama...
Prve legende Boke Kotorske stare su preko tri hiljade godina, a potiču iz vremena kada su Boku nazivali Crnodubokom rijekom. Iako je teško utvrditi gdje prestaju istorijske činjenice a gdje počinje mit ili bajka, legende Boke su, osim rijetkih izuzetaka - istorijske priče. One su se prenosile s koljena na koljeno, dopunjavale, mijenjale i čuvale kao prava istorija. Uvijek su imale uticaja na život u ovim krajevima, posebno na razvijanje vjerske, kulturne, duhovne i nacionalne tolerancije. Poruke koje nose, nedvosmisleno ukazuju na to da se dobro dobrim vraća, kao i da više sile često surovo kažnjavaju one koji to zaslužuju, kaže između ostalog, Tomislav Grgurević u knjizi o legendama iz Boke „Odjeci starih vremena“.
Rijetki sagovornici se upravo pozivaju na ovu knjigu, koja sa dobro kotira i u bokeškim knjižarama, dok većina njih nije upućena u konkretne priče iz davnina. Najređi su oni koji vole da pričaju legende i zahvaljujući kojima bajkovita prošlost Boke Kotorske ima šanse da nastavi svoj život u budućoj „redizajniranoj“ verziji Boke – ova pak obećava prosperitetniji život...
– Dok nisam pročitala knjigu o legendama iz Boke, ništa o tome nisam znala. Slušala sam još kao djevojčica o tome da u Boki postoje vile koje čuvaju naše gradove kao o da moram biti dobra kako me koja od njih ne bi ponijela u planine ... ali ni jedne konkretne legende se ne sjećam. To jeste dio naše tradicije i naravno da mi znači – od toga se ne može pobjeći, na kraju krajeva. A što bolji način nađemo da ih ispričamo turistima, bolje ćemo proći... (Turistička radnica, Herceg Novi)
- Mi smo u Novom uglavnom slušali o Herceg Stjepanu i o tome kako je nastao ovaj naš grad. Slušao sam i o tome da je Sveti Sava ovdje boravio, a manastir Savina po njemu dobio ime. Mislim, međutim, da kod turista bolje prolaze legende kao što je ona o nastanku ostrva Gospa od Škrpjela, odnosno, one legende koje nisu vezane za suvoparna istorijska dešavanja ... (Profesor u srednjoj školi, Herceg Novi)
- Nisam slušao o pojedinačnim legendama i ne znam niti jednu...ali znam da su nas kao djecu plašili vilama. Govorili su mi da smo sirotinja a da se ona mora ponašati u skladu sa Božijim zapovjestima ... Ne znam jesu li priče iz Boke dobre za turiste, moraćete pitati one koji se u to razumiju... ali ja sam vazda volio da slušam o običajima drugih ljudi – pa zašto onda turisti ne bi slušali naše priče iz Boke? (Kondukter autobusa, Herceg Novi)
- Ne znam ni jednu bokešku legendu ali sam čuo da postoje. Volio bih da saznam pa slobodno pisite o tome jer to je izgleda i jedini način da naučim nešto. (Trgovac, Herceg Novi)
- Moja omiljena legenda je ona o tome kako je Mirište dobilo ime i mogu Vam je ispričati... U pradavna vremena, kada se vrijeme nije još ni računalo, postojala su na ovom području mala plemena koja su stalno ratovala. Vila, zaštitinica ovog kraja, a mnogi kažu da je to bila boginja Dijana, podigla je jednom veliki vjetar na moru, i sve njih primorala da se sklone u modro zelenu uvalu kraj Herceg Novog. Potom ih je natjerala da se svi međusobno pomire, po čemu je uvala Mirište i dobila ime. Kažu da oni koji se jednom pomire u Mirištu, više nikad ne mogu da se posvađaju, a takodje, kažu i da zbog toga naš narod „vuče“ tu crtu tolerantnosti... Takodje, znam i za legendu o tome kako je nastala lovorika, a koja kaže da se sama boginja lova, Dijana, pretvorila u nju. To je naime učinila bježeći pred Apolonom, od koga je inače morala da se krije. Jer ako bi se desilo da je ugleda, ovaj ljubitelj žena bi je sigurno poželio za sebe, a ona nije htjela da mu se poda. Desilo se, međutim, da je jedno jutro sunce izašlo neočekivano rano i da je Apolon ugledao Dijanu na kamenom ostrvcetu, koje danas zovemo Mamula. On je odmah poželio da je uzme, no Dijana je otišla svom ocu i zamolila ga da je spasi od Apolona tako što će je pretvoriti u nešto što će biti zauvijek zeleno i mirisno. Ovaj je pretvorio u lovoriku koja i danas miriše zelenom Bokom... Postoji inače i nastavak legende koja govori o nastanku Mamule a po kome je boginji Dijani spao prsten i zakačio se za jednu od stijena u moru. Vremenom su se oko njega počeli skupljati kamenčići i sve više taložiti, pa je niklo ostrvo, upravo ovakvo kakvim ga danas znamo – okruglo, u obliku prstena. (Kulturna radnica i novinarka, Herceg Novi)
Zapisala: Aleksandra Maric
Uključite se i Vi, pošaljite nam svoje mišljenje putem e-maila This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. sa naznakom: Mapiranje slojeva nematerijalnog kulturnog nasljeđa Boke ili nas pozovite kako bi smo Vas posjetili na terenu – naš broj telefona je 032/ 302 520.
