Expeditio

Kotor-pogled Povodom reagovanja Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, dana 11. 04. 2011. u dnevnim novinama „Vijesti“, u vezi izgradnje zaobilaznice u Kotoru, želimo da ukažemo na par stavova koje smatramo zabrinjavajućim.

Ne želeći da zauzimamo bilo čiju stranu u sukobu stavova državnih institucija, želimo da ukažemo na neke principe planiranja prostora koji su zaboravljeni i čije zanemarivanje jeste, djelimično, i dovelo do ovako zaoštrene situacije.

Dostignuće savremenog prostornog planiranja jeste donošenje odlika konsenzusom. Nosilac procesa, u ovom slučaju Opština Kotor, trebalo bi da pronađe uzroke neslaganja i načine da ih prevaziđe, bez obzira koliko će to vremena zahtijevati. Ovakav pristup je posebno važan kada je u pitanju krupan prostorni zahvat kao što je izgradnja zaobilaznice u Kotoru. Nije slučajno što su stručna i šira javnost podijeljene. Konsenzus je važno obezbijediti u svim tačkama planiranja, od kreiranja same ideje, programskog zadatka, pa do kasnijih faza projekta. Očigledno je propušteno da se ranije usaglase određeni stavovi, a kada se to dopusti, u poodmaklim fazama projekta dolazi do ovakvih velikih razlika u stavovima. Na kraju, nije zanemarujuća činjenice da se u ovakvim slučajevima, vrijeme i resursi građana/ki rasipaju lošim vođenjem procesa.

U konkretnom slučaju, upisom Prirodno i kulturno-istorijskog područja Kotora na UNESCO-vu Listu svjetskog nasljeđa 1979. godine, ovo područje prepoznato je kao nesumnjivo nasljeđe cijelog čovječanstva, a ne samo Crne Gore. Crna Gora je jedna od država potpisnica Konvencije o Svjetskom nasljeđu, a time se obevezala da će štititi vrijednosti Svjetskog nasljeđa upisanih dobara. Svrha Konvencije je da države potpisnice, udruživanjem snaga u cilju zaštite i promocije svjetskog prirodnog i kulturnog nasljeđa, izražavaju svoju posvećenost očuvanju baštine cijelog svijeta za buduće generacije.

Stoga se ne bi smjelo dovoditi u pitanje da li Crna Gora ima odgovornost, kako pred međunarodnom zajednicom tako i pred svojim građanima/kama, da prihvati preporuke UNESCO-a vezano za područje Svjetskog nasljeđa Kotora.

U Odlukama iz 2009, Komitet svjetske baštine UNESCO izražava veliku zabrinutost zbog predviđene zaobilaznice u Kotoru i turističkog razvoja i urgira da Crna Gora zaustavi sva dalja planiranja dok se ne ustanove adekvatni mehanizmi zaštite. Te odluke mogu se naći i na veb adresi http://whc.unesco.org/en/decisions/1906

S obzirom da smo dobili veoma jasnu preporuku UNESCO-a treba da preispitamo rješenja koja su definisana, pa čak i ako su ona već u planovima, ako želimo da prihvatimo savjet eksperata i sačuvamo izuzetnu univerzalnu vrijednost Svjetskog nasljeđa koje se nalazi na našoj teritoriji. Stav UNESCO-a za nas mora imati veliki značaj i to se nikako ne smije dovoditi u pitanje. U suprotnom, preuzima se odgovornost za moguće skidanje Kotora sa liste UNESCO-a. Da ta opasnost nije nerealna svjedoči primjer njemačkog grada Drezdena koji je 2009. skinut sa UNESCO-ve Liste svjetskog nasljeđa zbog izgradnje mosta.

Potrebno je da svi državni organi budu upoznati sa međunarodnim konvencijama, standardima i primjerima dobre prakse, da bi razumjeli da postoje pravila i standardi koje možda naše zakonodavstvo još uvijek ne tretira, ali koji nam moraju biti značajna smjernica. U slučaju Kotora, bilo kakvo zanemarivanje stava UNESCO-a od strane lokalnih ili državnih institucija, nije dobar pristup i može samo nauditi gradu i građanima/kama.

Srdačan pozdrav,

Biljana Gligorić, Aleksandra Kapetanović, Tatjana Rajić
NVO Expeditio Kotor

NVO Expeditio Kotor