Lokalni javni servis Radio Kotor uključio se u proces izrade Lokalnog programa razvoja kulture Kotora za naredni petogodišnji period. Novinarka Jelena Vukasović pitala je je nosioce javnih funkcija i kulturne poslenike kako, u domenu svojih djelatnosti, vide budućnost Kotora. U nastavku možete pročitati njihova razmišljanja, a naravno i poslušati priloge na talasima Radio Kotora 95.3 i 99.0 MHz.
http://radiokotor.info/mn/
JASMINKA GRGUREVIĆ, REGIONALNI ZAVOD ZA ZAŠTITU SPOMENIKA KULTURE: NEDOVOLJNA INSTITUCIONALNA BRIGA O NASLJEĐU
„Pokretna dobra naše opštine nisu evidentirana ni dokumentovana i to je jedan od ključnih problema kulturnog života grada“- rekla je Radio Kotoru Jasminka Grgurević, slikarka-konzervatorka Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, povodom početka rada na programu razvoja kulture za period do 2015.godine i dodala da je, po zakonu, dokumentacija o izvedenim radovima na kulturnim dobrima dio tih kulturnih dobara.
„Kada govorimo o procentima kojima pokretna kulturna dobra participiraju u ukupnom broju pokretnih dobara Crne Gore, a to je obično 40-60 procenata, ono što moram da naglasim kao veliki problem je nedostatak institucionalne brige o pokretnom nasljeđu, a to znači da ne postoji jaka gradska institucija koja štiti, čuva i izlaže pokretna kulturna dobra. To bi bila nadležnost OJU „Muzeji“, ali po mom mišljenju, ova ustanova nema snagu koju bi morala imati“ – rekla je Grgurević.
Ona je podsjetila da je veliki broj pokretnih kulturnih dobara izložen u zbirkama poput zbirke Gospe od Škrpjela, riznica crkve svetog Nikole u Perastu i Pravoslavne crkvene opštine Kotor ili novoformiranog muzeja sakralne umjetnosti u katedrali svetog Tripuna.
„Problem je i u nestabilnim i nedovoljnim izvorima prihoda za zaštitu i prezentaciju pokretnih kulturnih dobara, a to je povezano sa nedostatkom stručnih kapaciteta i nedovoljnom brigom o kadrovima koji se bave ovim tipom radova“ – zaključila je Jasminka Grgurević iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture.
SAŠA MILOŠEVIĆ, DIREKTOR KULTURNOG CENTRA "NIKOLA ĐURKOVIĆ": PREDUSLOV RAZVOJA STABILNO FINANSIRANJE
„Kao preduslove kulturnog razvoja vidim stabilno finansiranje i osavremenjenu infrastukturu“ – rekao je Radio Kotoru Saša Milošević, direktor Kulturnog centra „Nikola Đurković“, povodom početka rada na programu razvoja kulture za period do 2015.godine u organizaciji Centra za održivi prostorni razvoj „Ekspedicio“ iz Kotora. Po njegovim riječima, neophodno je što prije uraditi projekat sanacije kotorskih bedema, u tom cilju ući u javno partnerstvo i obezbijediti zaštitu tog vrijednog spomeničkog prostora. „Moramo naći način da spriječimo dalje propadanje i valorizujemo postojeće. Turizam i kulturu nemoguće je razdvojiti i to su mnoge zemlje prepoznale kao izvor prihoda“ – rekao je Milošević i dodao: „Dugo se najavljuje rekonstrukcija ljetnje pozornice. Iako smo u ekonomskoj krizi, mislim da bismo već morali krenuti u izradu projekta kako bismo najzad saznali što ćemo sa citadelom. Takođe, na rekonstrukciju čeka i pozorišna dvorana koja, čini mi se, ima najstariju rasvjetu u Crnoj Gori, a treba obnoviti i sjedišta i modernizovati klimatizaciju“. Kako je rekao Milošević, bez stabilnog finansiranja nema ni strategije kulturnog razvoja, a u Kotoru su pokrenuti i festivali koji su u međuvremenu, zbog nedostatka novca, preseljeni u druge gradove.
„Kulturni centar organizuje tradicionalnu manifestaciju „Bokeljska noć“ od koje veliku finansijsku dobit imaju kotorski ugostitelji. Vjerujem da bi bilo dobro da upravo oni izdvajaju procenat profita za gradske kulturne programe od kojih zarađuju“ – predložio je Milošević gostujući na talasima Lokalnog javnog servisa.
Da je Kotor morao biti proglašen gradom kulture u Crnoj Gori, mišljenja je direktor Centra Milošević i pojasnio: „Po tradiciji i kulturi to mjesto svakako pripada Kotoru, a vjerujem da bi takva zvanična odluka koristila i državi i gradu“.
PETAR PEJAKOVIĆ, PREDSJEDNIK FONDACIJE "KOTORSKI FESTIVAL POZORIŠTA ZA DJECU": DRŽAVNIM AKTOM FAVORIZOVATI KOTOR
„Mislim da je prostor arhitektonskog nasljeđa potpuno stavljen sa strane o čemu svjedoče i kotorski bedemi. Prije svega se ne promišlja što s time i kako, pa su i potencijali neiskorišteni. Ponešto je urađeno, ali ono što taj prostor nudi vjerovatno prevazilazi okvire naših mogućnosti“ – rekao je Radio Kotoru reditelj Petar Pejaković, predsjednik Fondacije „Kotorski festival pozorišta za djecu“ govoreći povodom početka rada na programu razvoja kulture za period do 2015.godine u organizaciji kotorskog „Ekspedicija“. „Kada je u pitanju ono što zovemo živom kulturom, koliko ja znam, tu se malo toga dešava i životari se. Mislim da je to ispod nivoa nekog kapaciteta grada u smislu produkcije vlastite, muzičke, pozorišne, likovne, mogućnosti snimanja filmova i sličnog za što je Kotor bogomdan. Nešto što je kvalitetan savremeni artefakt je više stvar nekog incidenta i slučaja, nekog pojedinačnog hira kad neko uspije nešto svoje da izgura nego sistema. Generalno nema sluha počevši od činjenice da ne pružamo mladima dovoljno prostora da se ovdje umjetnički edukuju do toga da nema ni resursa ni volje za razvojem savremene umjetnosti. Istina, dijelom je razlog u globalnom procesu jer se trendovi i umjetnička sredstva u svijetu mijenjaju brže nego možemo da zamislimo. Mi jednostavno nemamo svijest o tome koliko nove tehnologije i razvoj ekonomije diktoriraju drugu vrstu percepcije i komunikacije onih koji konzumiraju kulturu ili savremenu umjetnost i onih koji je prave. Svijet se okrenuo za 180 stepeni posljednjih 25 godina u tom smislu, a mi još uvijek kaskamo pola vijeka. Kako je u Kotoru, slično je i u drugim našim gradovima – o kulturnom životu nema planova već je prepušten sam sebi“- kazao je Pejaković.
Po njegovim riječima, Hrvatska je razvoj turizma i kulture proglasila strateškim ciljevima, a Crna Gora nije mnogo različita u smislu kapaciteta na tim poljima. „Možda bi kultura mogla da bude državni prioritet i u našoj zemlji, a možda i ne bi. Sasvim je sigurno da bi to morala postati u Boki i to nekom odlukom koja nije samo stvar lokalne samouprave. Mislim da bi državnim aktom Kotor i širu oblast bokokotorskog zaliva trebalo označiti gradom i regionom od posebnog kulturnog značaja i da tako u smislu finansiranja i bilo koje podrške dobije i poseban tretman. To bi bio značajan korak jer bi unaprijedio razvoj i u drugim oblastima“ – pojasnio je Pejaković. On misli da bi od Kotora trebalo stvoriti umjetnički rezidens, za umjetnike iz Evrope napraviti neke apartmane kako bi ovdje dolazili poznati pisci, slikari, vajari, muzičari i ovdje se inspirisali i stvarali. „To bi od našeg grada napravilo kulturni centar od značaja u evropskim razmjerama“ – zaključio je Petar Pejaković, predsjednik Fondacije „Kotorski festival pozorišta za djecu“.
MARINA DULOVIĆ, DIREKTORICA ŠKOLE ZA OSNOVNO I SREDNJE MUZIČKO OBRAZOVANJE "VIDA MATIJAN": JAČATI VEZU TURISTIČKE PRIVREDE I KULTURNE POLITIKE
“Željela bih da pohvalim inicijativu za izradu strategije kulturnog razvoja i kulturne politike Kotora kao jednog od prioriteta na unaprijeđenju razvoja našeg grada” – rekla je direktorka Škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje “Vida Matjan” iz Kotora Marina Dulović gostujući na talasima Radio Kotora povodom početka rada na programu razvoja kulture za period do 2015.godine.
Na pitanje što tačno predstavlja identitet našeg grada i koje su njegove najznačajnije karakteristike, Dulović je rekla: “Iz moje umjetničke vizure Kotor je grad kulture i umjetnosti. Naravno, nije sve idealno, nastupile su promjene, razne turbulencije našeg društva i krize, ali se nadam da će, uprkos poremećaju sistema vrijednosti, Kotor zadržati svoje prepoznatljivo lice. Ono što predstavlja identitet Kotora jeste kulturno nasljeđe i spomeničko blago. Kao poseban dragulj treba izdvojiti kotorski Stari grad, koji sa privilegijom ambijentalne ljepote neprocjenjive vrijednosti, svjedoči o milenijumskoj tradiciji i ispreplitanoj različitosti kultura. Takođe, Boka Kotorska u cjelini, koja je zasluženo dobila epitet Uneskoove zastićene teritorije, zahvaljujući sadržajima, kulturnim vrijednostima, mješanjem kultura, ali itekako znanjem i trudom intelektualne elite koja je ove prostore oblikovala kroz vrijeme, učinila je da oni budu što danas jesu. Pored kulturnog nasljeđa identitet Kotora čine i običaji, navike i obilježja osobena za pojedina mjesta u Boki Kotorskoj.
Čest je slučaj da pojedine tradicionalne manifestacije više prate turisti nego Kotorani, pa se postavlja pitanje kako u budućnosti učiniti da takve vrijednosti opstanu ako već sada zanemarujemo njihov značaj. Takođe, jedan od značajnih elemenata kulturnog identiteta Kotora je svakako nivo kulturne svijesti naših građana. Danas je veoma teško održati taj nivo jer, pored urođenih sklonosti i senzibiliteta, tradicije ili sredine, da bi se čovjek odbranio od kiča i šunda koji nam se servira na svakom koraku, potrebno je znanje i vlastiti kriterijum. Ponekad ljudi percipiraju ono što im se servira ili što im preostaje, ono što je moderno, pa kakav god da je nivo ponuđenog. To su činjenice koje nam se nameću na svakom koraku, od muzičke ponude brojnih radio i televizijskih stanica do raznih popularnih manifestacija koje spadaju u rang lakih zabava.” Problemi kulturnog života grada su brojni, mišljenja je Marina Dulović:
“Kao glavne probleme vidim neaktuelizovanje nagomilanih problema u kulturi, nedostatak kulturnog dijaloga, nepostojanje sistema razvoja i planiranja, kao i nepravilno raspoređivanje finansijskih sredstava kojih i nema u dovoljnoj mjeri. Kulturna politika je osovina svakog savremenog društva, a društvo je odgovorno za koncepciju, strategiju, podsticaj, kao i sam razvoj. Takođe, društvo stvara sistemske, organizacione, kadrovske, institucionalne, kao i materijalne uslove za svaki kulturni razvoj i napredak. Koliko je bitno imati definisan sistem razvoja i planiranja kulturne politike, toliko je bitno vršiti evaluaciju djelovanja i rada na tom polju. Takođe, pored oslanjanja na prošlost, potrebno je pratiti savremene kulturne tokove i zahtjeve sredine, ali voditi računa o pravim vrijednostima i vlastitom identitetu. Kulturni razvoj treba studiozno planirati i ne dozvoliti deformacijama u kulturi da određuju njen razvoj.” U sljedećem periodu treba posebnu pažnju obratiti na jačanje veza turističke privrede i kulturne politike, smatra Dulović. “Kotor je u posljednje vrijeme postao veoma atraktivna turistička destinacija zahvaljujući kruzerima koji na svojoj mapi sve češće imaju i ovaj dio Mediterana tako da smatram da se akcenat mora staviti na jaču vezu između kulture i turizma. Ova dva segmenta društvenog života treba povezati i učiniti neraskidivom cjelinom. Kultura i turizam su najbolja promocija svake države i na taj način se proširuju vidici, bogate saznanja, stiču nove navike, usvajaju umjetničke i kulturne vrijednosti. Smatram da je prošlo vrijeme suvoparnog ljetovanja gdje se nude udoban smještaj i atraktivna plaža, zatupljujuće zabave za široke narodne mase, jer turisti danas žele sve češće da se što bolje upoznaju sa kulturnim vrijednostima zemlje, njenim običajima, umjetničkim stvaralaštvom, žele raznoliku ali kvalitetnu zabavu uz različite sadrzaje. Kultura i turizam se prožimaju i uslovljavaju. Kulturna ponuda u Kotoru generalno treba da bude sadržajnija i više prilagođena turistima, ali je neophodno brinuti o vlastitom identitetu, specifičnostima i osobenostima sredine. Takođe, kultura se u sprezi sa turizmom, kvalitetnom organizacijom i marketingom može u dobrom dijelu finansirati kroz turističku ponudu. U Kotoru u narednom periodu, u cilju unaprijeđenja kulturnog ambijenta, moramo dati šansu mladim stvaraocima (muzičarima, slikarima, glumcima) da na otvorenom predstave svoje kreativne sposobnosti, umjetničko stvaralaštvo i promovišu kulturne vrijednosti. Kotor je bogomdan prostor i neiscrpni izvor inspiracije za umjetničko stvaralaštvo. Na taj način bi turisti sigurno mogli osjetiti atmosferu intelektualnog ugođaja, uzvišenog i temeljnog kao što je nekada na ovim prostorima bio slučaj, gdje su se pratili savremeni muzički i umjetnički trendovi, a ne kao danas gdje se prepoznaje “balkanizacija” ukusa, atmosfera kiča, jeftine suvenirske i ugostiteljske ponude kao i, nažalost, turbo folk koji silovito prodire iz mnogih ugostiteljskih objekata. To je dugotrajan proces, ali treba uporno i strpljivo raditi na pripremi sadržajnijih i visoko kvalitetnih programa i kulturne ponude. Suština svakog kulturnog razvoja je, u stvari, civilizovan odnos prema kulturi, profilisana ponuda i težnja ka uzvišenom i naprednom” – iznijela je svoje mišljenje Dulović. Na pitanje o prioritetima u narednom periodu ona je rekla: “U Kotoru pored festivala “Kotor art”, koji je proglasen festivalom od posebnog značaja i kojem, po pojedinim sadržajima to mjesto i pripada, koji je i po finansiranju posebno tertian, smatram da svoje mjesto imaju i ostali festivali kao što su Festival gudača i Klarinetfest. Koncept ovih festivala je vezan isključivo za edukaciju mladih muzičara koji kroz svoje redovno obrazovanje nisu u mogucnosti da rade u orkestrima zbog nedostatka učenika na deficitarnim gudačkim instrumentima, a znamo da je orkestarska praksa neophodna za pravilan razvoj svakog budućeg umjetnika. Takođe, smataram da treba veću pažnju i podršku (ne samo finansijsku) pružiti institucijama kulture koje tokom cijele godine rade na poboljšanju kulturne ponude grada iako to možda i nije njihova glavna djelatnost. Ono što Kotoru nedostaje jeste više kvalitetnih pozorišnih dešavanja - iako Centar za kulturu ulaže napore u poboljšanje tog kulturnog segmenta, nije dovoljno. Kotor je bogomdan za pozorište na otvorenim scenama. Svaki trg, svaka pjaca, bedemi i ostali atraktivni lokaliteti su pozornice za sebe. Takođe, nedostaje živa muzika u gradu, klasična ili nekog drugog žanra, ali svakako kvalitetna i primjerena ambijentu Starog grada.” Da je Boka Kotorska jedinstveni kulturni region, vjeruje direktorka Muzičke Marina Dulović i pojašnjava: “Smatram da kulturni razvoj i politiku treba zajednički planirati i usklađivati vodeći računa o specifičnostima i zahtjevima sredine svakog bokeljskog grada posebno.”
LJILJANA JOVOVIĆ, SEKRETARKA SEKRETARIJATA ZA KULTURU I DRUŠTVENE DJELATNOSTI OPŠTINE KOTOR: DETALJNO ODREDITI STANDARDE KULTURNE POLITIKE
Povodom početka rada na programu razvoja kulture za period do 2015.godine u organizaciji NVO „Ekspeditio“ na talasima Lokalnog javnog servisa gostovala je sekretarka za kulturu Ljiljana Jovović. O problemima kulturnog života grada ona je rekla: „O crnogorskoj kulturi postoje različita mišljenja, mnogi materijalni i duhovni tragovi, ali nedovoljno analitičkih dokumenata koji određuju ulogu kulture u samom društvu, kao i razumijevanje višestrukih funkcija kulturne politike u savremenom svijetu koja bi trebala spajati, usklađivati raznovrsne legitimne interese - globalne i nacionalne, specifične, tradicionalne, inovativne, većinske i manjinske, centralne i decentralizujuće, nacionalne kulture i multikulturalizma, profesionalizma i amaterizma. Slična situacija je kada govorimo o problemima koji se odnose na lokalni nivo, preciznije na područje opštine Kotor. Poznato je da se preko 60% kulturnog blaga Crne Gore nalazi u Kotoru i upravo ova činjenica nam ukazuje na potrebu ozbiljnijeg određivanja značaja kulture za lokalnu zajednicu."
"Ono što u ovom momentu mogu da apostrofiram to je upravo nedostatak lokalnog akcionog plana razvoja kulture opštine Kotor koji treba da ima značaj strateškog dokumenta sa detaljno obrađenim standardima kulturne politike. Zatim, nedovoljna i neadekvadna međusektorska saradnja - kulture sa obrazovanjem, kulture sa turizmom, kulture sa urbanizmom i zaštitom životne sredine, kao i sa međunarodnom saradnjom, zatim modernizacija rada javnih ustanova kulture, neadekvatan i nedovoljno edukovan kadar, nedovoljno angažovana participacija civilnog sektora u sveukupnoj kulturnoj politici i ad hok kulturni programi. Živimo u društvu koje ima karakter prelaznog perioda. Međutim, problem sa kojim se susrijećemo u opštini Kotor u mnogome je sličan problemima sa kojima se susrijeću i brojne kulturne institucije i lokalne uprave u mnogim razvijenim društvima. Ako se usmjerimo na Sekretarijat za kulturu i društvene djelatnosti, istakla bih kompleksnu organizacionu strukturu. Smatram, da s obzirom na značaj kulture za Kotor, brojno kulturno istorijsko nasleđe i savremene kulturne manifestacije, brojne ustanove, institucije i nevladine organizacije koje se bave kulturom, trebaju da budu organizaciono odvojene od društvenih aktivnosti koje su integrisane u ovaj Sekretarijat.
U ovom Sekretarijatu pored kulture, imamo i sport i omladinsku politiku, nevladin sektor, socijalnu politiku, geronto programe, programe koji se odnose na raseljena lica, zatim pitanja osoba sa invaliditetom, prevenciju narkomanije, možda sam čak nešto i propustila. Sljedeći problem je kvalifikaciona struktura službenika u Sekretarijatu, kao i u javnim ustanovama, nedovoljna stručnost i brojnost kadrova. Zatim finansiranje, struktura troškova, ne količina koliko raspodjela, gdje su materijalni troškovi i bruto zarade procentualno angažovanih u organizaciji kulturnih programa znatno veći od sredstava koja se odnose na programske aktivnosti. Sljedeće što treba naglasiti jeste nedostatak finasijskih sredstava za određene programe, zatim, dinamika kulturnih programa, opremljenost javnih ustanova, nedostatak investicija i definitivno problem koji je, da kažem, iz dana u dan iz godine u godinu isti - podnošenje ad hok zahtjeva za organizovanje kulturnih manifestacija”. Po riječima sekretarke Jovović, prioritet je uvođenje u skupštinsku proceduru akcionog plana razvoja kulture za period od sljedećih pet godina. O strateškim ciljevima u narednom periodu Jovović je rekla: “Razvoj kulture od životnog značaja za napredak bilo kog društva. Nakon usvajanja Nacionalnog programa razvoja kulture za period od 2011. do 2015.godine definitivno su i stvoreni uslovi za stvaranje konkretnih uslova za unapređenje i razvoj kulture i stvaralaštva, obezbjeđivanje uslova za realizaciju kulturnih manifestacija, saradnju sa javnim službama iz oblasti kulture, zatim za razvoj i realizaciju usvojenih programa rada. Takođe, treba imati u vidu i činjenicu da ni sam pojam multikulturalizma koji je u osnovi kulturnog identiteta u Boki, ne treba uzimati jednoznačno. Istorijski pa i geografski kontekst govori da je multikulturalizam u Boki, odnosno u Kotoru, imao svoje kulturne forme koje su pored ostalog imale i svoje zajedničke istitucije koje nisu njegovanjem kulturne razlike generalisale separaciju, izolaciju, zatvorenost, nego upravo otvorenost, komunikaciju i zajedništvo. One su podupirale integrativne a ne dezintegrativne procese. Fenomenologija interregionalnosti je takođe istorijsko iskustvo Kotora koje se iskazivalo kao iskustvo mnogostrukog decentralizovanog i poliperspektivnog. Ona se nije zasnivala na etnonacionalnom principu niti se ispoljavala u formi etnonacionalnog multikulturalizma koji se može svesti na samo jednu naciju ili nacionalne manjine. Istorijsko i autentično iskustvo, interregionalnost, dinamičnost odnosa centra i periferije, odnos decentralizacije koja ne znači dezintegraciju nego jedan viši oblik integracije utemeljenu na geografskim, istorijskim, privrednim i kulturnim kriterijumima.”
ZORICA ČUBROVIĆ, REGIONALNI ZAVOD ZA ZAŠTITU SPOMENIKA KULTURE: SVJETSKA BAŠTINA OBAVEZUJE
„Prioritet u narednom periodu mora biti donošenje menadžement plana Kotora kao strateškog dokumenta kojim će se regulisati najznačajnija pitanja zaštite njegovih univerzalnih vrijednosti. U pogledu zaštite pojedinačnih arhitektonskih kulturnih dobara, smatram da bi trebalo pristupiti obnovi palate Ivelić u Risnu, palate Dabinović u Dobroti (Kokotova kula) i palate Mazarović u Perastu. U značajne projekte treba uvrstiti i obnovu kotorskih bedema kako bi se na osmišljen način pristupilo njihovoj obnovi i revitalizaciji“ – rekla je Radio Kotoru arhitekta Zorica Čubrović iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture učestvujući u programu posvećenom početku rada na programu razvoja kulture u organizaciji kotorskog centra za održivi prostorni razvoj „Ekspedicio“.
Govoreći o specifičnostima identiteta našeg grada Čubrović je rekla: „Poznato je da Kotor posjeduje vrlo izražen identitet tako da se može govoriti o gradu ličnosti. Njegove najznačajnije identitetske karakteristike proizilaze iz geografskog položaja, topografije terena i graditeljska baština. Njegov vizuelni identitet čine iskonska priroda i arhitektonsko nasljeđe. Poznato je takođe da je garditeljstvo Kotora u svim svojim oblicima i manifestacijama veoma visoke domete i to ne samo u regionalnom smislu, već u prožimanju i kulturnim uticajima koji su prožeti sa arhitekturom i ukupnom likovnom umjetnošću šireg mediteranskog prostora.“
Koji su ključni problemi u kulturnom životu grada – pitali smo arhitektu Zoricu Čubrović i ona je odgovorila: „Područje Kotora je integralno dobro prirodnih i naslijeđenih vrijednosti u kojem je arhitektonska baština prožeta sa prirodom i neodvojiva od nje. Postignuti sklad između graditeljstva i priorodnog okruženja rezultat je duge tradicije u mogostrukim oblicima ljudske djelatnosti sa pažnjom razvijanih i prenošenih trudom mnogih generacija. Jedan od ključnih problema u očuvanju ovih vrijednosti na području Kotora odražava se u odnosu prema tim vrijednostima. Naime, još uvijek ne postoji jasna svijest da zaštićeni prostor obuhvata tri istorijska grada – Kotor, Perast i Risan i više naselja duž zaliva. Sa jedne strane, granice zaštićenog područja obuhvataju Dobrotu, Orahovac, Dražin vrt, Strp, Lipce i Kostanjicu, a sa druge strane, Škaljare, Muo, Prčanj i Stoliv. Granice se prostiru do vrhova brda i zahvataju pripadajući akvatorijum. Najčešće se smatra da je zaštićen samo Stari grad Kotor. Nažalost, iz takvog stava proizilazi činjenica da se ostali prostor uzima za novogradnju. Time se čini dvostruka šteta jer da bi se izgradila savremna zgrada, uništava se dio tog prostora koji treba unaprijediti jer predstavlja naslijeđeni prostor sa svojim talozima i kulturnim slojevima, bilo da su neizgrađeni, bilo da su izgrađeni. Jedna šteta je što se uništi i ne unaprijedi taj prostor, a druga što prostor posebno narušava novogradnja svojim oblicima, ukupnim dejstvom i veličinom.“
Kada su u pitanju strateški ciljevi, po riječima Zorice Čubrović, oni moraju biti usmjereni na zaštitu i očuvanje najznačajnijih vrijednosti prostora: „U slučaju Kotora, to je vrijedno arhitektonsko nasljeđe i prostor sa odlikama prvorazrednog kulturnog pejzaža. U pogledu arhitektonskog nasljeđa, čini se da nesporazum oko vrijednosti nasljeđa i načina njegove zaštite ne postoji. Naprotiv, Kotor ima visoko razvijenu svijest o vrjednostima svoje baštine, bilo da se radi o kućama, palatama, crkvama ili fortifikacijama. Metodologija po kojoj treba obnoviti nasljeđe već je postala zajednička svojina zajednice. U strateške ciljeve, međutim, treba uvrstiti obnovu starih puteva, vrtova, mostova, vodotokova, obradivih imanja i svih drugih oblika kulturnog pejzaža tj. svih tvorevina nastalih tokom duge prošlosti u sadejstvu ljudskog rada i prirode.“
Od važnosti je Boku posmatrati kao jedan kulturni region, smatra Zorica Čubrović: „Boka Kotorska predstavlja nedjeljivi region, jedinstvenu cjelinu sa zajedničkom istorijom, tradicijom i ukupnom zajedničkom baštinom. Privredna pitanja, infrastrukturna rješenja, prije svega saobraćaj, ekološka pitanja, zaštita prirodne i kulturne baštine treba da se rješavaju na nivou ove cjeline. Poseban značaj u tom smislu treba da ima obnova brodskog saobraćaja koji predstavlja najprirodniji oblik komunikacije u zalivu i jednu od najbitnijih istorijskih kategorija Boke.“
JASMINA BAJO, GRADSKA BIBLIOTEKA: INTENZIVIRATI SARADNJU USTANOVA KULTURE
„Biblioteka bi morala da bude srce lokalne zajednice, pa je neophodno stalno ulagati u njenu modernizaciju. Nedostatak finansijskih sredstava i adekvatnog prostora su ključni problemi rada Gradske biblioteke“ – rekla je Radio Kotoru biblotekarka Jasmina Bajo povodom početka rada na programu razvoja kulture za period do 2015.godine (u organizaciji Opštine i NVO „Ekspedicio“).
Po njenim riječima, ne treba zaboraviti da je Gradska biblioteka Kotor 40 godina funkcionisala u potpuno neuslovnim prostorijama i da je jedna od rijetkih koja još uvijek nema ni katalog.
„Istina, 2007.godine kada smo postali član bibliotečko-informacionog sistema COBISS Crne Gore počeli smo sa stručnom obradom fonda“ – dodala je Bajo i istakla da ne treba zaboraviti da na području našeg grada postoje značajne crkvene biblioteke: „Neprocjenjiva je vrijednost fonda franjevačke biblioteke crkve Svete Klare osnovane krajem 13. vjeka koja ima 20 hiljada svezaka i oko 50 inkunabula, zatim biskupske biblioteke koja u svom fondu između ostalog ima rukopis epa „Osman“ Ivana Gundilića, potom biblioteke pravoslavnih crkava koje imaju stare liturgijske rijetke knjige“.
Izdavačka djelatnost koja promoviše istoriju i kulturu Boke mora biti jedan od prioriteta, smatra Bajo, a posebnu pažnju treba posvetiti i sjećanjima na Andriju Paltašića, znamenitog kotorskog štampara koji je još krajem 15. vijeka, nakon Gutenbergovog otkrića, u Mlecima štampao četrdesetjednu inkunabulu.
„Vjerujem da bi povezanost ustanova koje se bave kulturom morala biti veća u gradu, ali i Boki. Svakako da bismo svi imali višestruke koristi od intenziviranja saradnje“ – zaključila je bibliotekarka Gradske biblioteke Jasmina Bajo.
„Najveći problemi u kulturnoj slici Kotora su nepostojanje strategije kulturne politike i nedostatak kadra“ - rekla je Radio KotoruTatjana Vuleković, autorka knjige „Kultura i turizam, kultura ili turizam“ i nekadašnja sekretarka za kulturu Opštine Kotor. Gostujući na talasima Lokalnog javnog servisa povodom početka rada na programu razvoja kulture za period do 2015. godine (u organizaciji Opštine i NVO „Ekspedicio“), Vuleković je odgovorila na nekoliko pitanja. Odgovarajući na pitanje o karakteristikama kulturnog identiteta našeg grada, ona je rekla: „U kulturološkom, ali i svakom drugom smislu, osnov identiteta ovog grada za mene, kao pažljivog posmatrača i osobu koja se i teorijski i praktično bavila problemima kulture i kulturne politike, u najuopštenijem jeste osobeni kulturni pejzaž kao sinteza koju tvore ne samo vrijedni sakralni iprofani objekti, već i atmosfera koju stvara živa nematerijalna kultura, i sve to zajednou jedinstvenom pejzažu koji Kotor čini gradom sui generis. Dakle, kultura grada je i materijalno i nematerijalno, i prošlo i sadašnje, i tradicionalno i moderno. Upravo kulturna specifičnost Kotora potencijal je njegovog ukupnog razvoja, nedovoljno shvaćen i iskorišćen, posebno sa aspekta turističkog razvoja. Zato njeno unapređenje za gradsku upravu, kulturne i turističke organizacije, treba da predstavlja ozbiljan i konstantan zadatak, metodama i instrumentima realizovanja dogovorene kulturne politike.
Što ta kulturna politika trebada uradi u Kotoru? Po mom mišljenju, mnogo toga, a sa osnovnim ciljem da egzistirajući kulturni potencijal treba poboljšati, dograditi i obogatiti novim sadržajima, čuvajući identitetske odlike i tradicionalnu kulturu, oporaviti ih i učiniti atraktivnim bez promjene suštine (izbjegavajući zamke ujednačavanja i falširanja karakterističnog za turističke gradove), ali izbjeći i našu prečestu zagledanost u prošlost i shvatiti da autizam i retrogradno kretanje u kulturi danas ne postoji, da se grad mora otvoriti savremenom kulturnom izrazu. Ali, mislim da on ne može dolaziti samo sa strane, kako je to kod nas, posebno u ljetnjem periodu uobičajeno, već mora nicati i gajiti se ovdje. Znači, to i jeste osnovni zadatak kulturne politike u gradu kao što je Kotor: organizovano očuvanje tradicionalnog, uz istovremeno podsticanje i izgradnju savremenog kulturnog izraza bez koga nema komunikacije sa ostatkom regiona, Evrope, svijeta. Ubijeđena sam da gradska kulturna politika u Kotoru ne može biti preslikavanje tuđih koncepata, što će se vjerovatno desiti u većini gradova prilikom realizacije zakonske obaveze usvajanja opštinskih kulturnih programa upotrebom slične matrice. Nije u Kotoru primarno ispuniti formu i zakonske rokove jer strategija odnosno opštinski program kulturnog razvitka nije sama sebi cilj, već sredstvo čija će konsekventna primena doneti benefite i ljudima i gradu, naravno, ukoliko bude dobro promišljena i poštovana. Ovdje se mora izgraditi sopstveni Kotoru prilagođeni model koji je sasvim specifičan jer niče na bogatom ali i osjetljivom tlu, koje se mora istovremeno i sačuvati i otvarati, u čemu treba naći pravu mjeru.“
Problemi kulturnog života su brojni, a Tatjana Vuleković je u razgovoru za Radio Kotor rekla: „U knjizi koju sam napisala i izdala 2009. godine pod nazivom „Kultura i turizam, kultura ili turizam“ načinila sam swot analizu kotorskih kulturnih prilika, u kojima govorim o prednostima, nedostacima, mogućnostima i opasnostima u ovom segmentu. Za ovu priliku, izdvajam ono što ocjenjujem problematičnim. Dakle, osnovni problemi u kulturnoj slici Kotora, prema toj analizi, su: 1.nepostojanje definisane obuhvatne dugoročne strategije kulturne politike, 2. svijest o potrebi kulturnog razvoja sa mnogo više deklarativnih iskaza nego stvarnih pomaka u praksi, shvatanje kulture kao nečeg marginalnog od strane nosilaca odlučivanja; 3. slaba međusektorska saradnja (posebno: kultura, turizam, privreda), nedovoljna intersektorska saradnja i u planiranju i u realizaciji,nesagledavanje mogućnosti privrednog razvoja na bazi kulture kao proizvoda (kulturni turizam), nepostojanje institucija koje bi podstakle planski razvoj i iskorišćavanje ovog potencijala, neiskorišćenost, ili nedovoljna iskorišćenost potpore privrednog sektora, prvenstveno turizma; 4. nedovoljna finansijska sredstva, prevaziđen i neodrživ model finansiranja kulture bez primjene objektivnih kriterijuma i posredovanja stručnih tijela, trošenje budžetskog novca na nedovoljno kvalitetne kulturne programe, neprimjenjivanje instituta konkursa; 5. neadekvatna noseća opštinska institucija u kulturi (Kulturni centar) sa velikim nasljeđenim problemima prostora, kadra i organizacije, kadrovska i tehnička neosposobljenost i uz sve to, evidentan nedostatak stredstava za programe; 6. zapošljavanje rukovodnog kadra u institucijama po političkoj osnovi (podsjetiću da je naš Kulturni centar tokom 20 godina otkad je javna ustanova, promijenio 15-tak direktora); 7. veliki broj zaposlenih u kulturi u odnosu na realan rezultat njihovog rada, nedovoljna stručnost, nedovoljna inicijativa i motivisanost; 8. nedovoljna kompetentnost i politizacija upravnih odbora institucija kulture; 9. nekorišćenje ili nedovoljno korišćenje mogućnosti koje se pružaju nevladinom sektoru u sufinansiranju kulturnih projekata čiji su nosioci i oslanjanje na budž opštine; 10.needukovan menadžerski kadar na svim nivoima, nedostatak menadžera u kulturi; 11. pretrpanost kulturnim programima u turističkoj sezoni i nedostatak sadržaja tokom godine; 12. nerazvijena ili neadekvatna savremana umjetnička produkcija; 13. slaba veza prosvjete i kulture, nedovoljno kulturnih i edukativnih programa namenjenih mladima i djeci; 14. nedovoljna uključenost stručnih ljudi u kreiranje kulturne ponude, mala uključenost građana, a pogotovo mladih; 15. nedostatak stručne evaluacije kulturnih programa. Moram da napomenem da sam analizu radila još 2007. godine, a vi sami prosudite koliko se toga i da li se promijenilo.Dužna sam i da se osvrnem na nove tendencije u gradskom kulturnom programu, na veliku manifestaciju „Kotor Art“ koja unazad nekoliko godina egzistira kao velika, dobro organizovana manifestacija i dobro budžetski podržan konglomerat sastavljen od raznovrsnih kult izraza, visokog nivoa, sa velikom brojnošću programa. Smatram da, iako je „Kotor Art“ preuzimajući stare, doneo i neke nove programe i savremeni pozorišni izraz, on ipak drastično iscrpljuje kulturne fondove ovog grada, gomilajući programe u ljetnjem periodu, i ostavljajući najveći dio godine bez ikakvih, ili bar značajnijih zbivanja, kada se lokalni kulturni akteri, prije svega Kulturni centar, batrgaju u preostalim, neozbiljno niskim sredstvima, koja uz to većinom odlaze na preživjelu i neiskoristljivu organizacionu i kadrovsku strukturu. Gdje je književno, poetsko, pozoršno, filmsko, muzičko, tradicionalno i novo stvaralaštvo, gdje je kultura mladih...mislimo li da nemamo potencijale u našem gradu? Koliko novca preostaje za njegovanje lokalnog potencijala? Pogledajte koliko se školovanih mladih ljudi vratilo u svoj grad, čini se više nego ikad, a koliko smo ih iskoristili? Uz prostor kakvim raspolaže Kulturni centar i uz njegovo restrukturiranje strateškim planiranjem, pametnim usmjeravanjem sredstava, mi bi mogli postati vodeći grad u kulturi Crne Gore. Novo je to što je „Kotor art“ prerastao u jedinstvenu manifestaciju, veliku i značajnu, koju smišljaju ljudi van ove sredine na principima stručne i savremene realizacije. Zato za mene „Kotor art“ nije kompletno rješenje. On je nekako izmjestio onu glavnu i skupu, vrijednu kulturu iz ruku ovog grada, zajedno sa višestruko uvećanim sredstvima koja su mu pripala. Kotorani ga ne prepoznaju kao svoju manifestaciju niti učestvuju u donošenju odluka i organizaciji, osim kao sporedni akteri i puki izvršioci, a i karte za pojedine manifestacije su nekad običnim ljudima nedostupne, a upravo su oni poreski obveznici čija sredstva stvaraju i budžete za kulturu. Ne želeći da umanjim značaj pojedinih visoko vrijednih programa „Kotor arta“, mislim da kotorska kultura nije za stavljanje pod starateljstvo, ili da makar ne bi smela to biti. Kulturna politika mora biti proizvod naših želja i potreba, usklađena i osavremenjena stručnim znanjem edukovanih aktera u njenom nastanku i organizovanju.“
Evo kako Tatjana Vuleković vidi strateške ciljeve kulturne politike grada: „Nisam sigurna da mogu govoriti o strateškim ciljevima, njih bi zaista moralo biti mnogo, ali u ovom trenutku mi se čini veoma važnim: 1. jačanje veze turizma i kulture, jer je turizam najveća ekonomska šansa kulture, a kulturni turizam je najprihvatljiviji način za ekonomizaciju kulture. Dakle, definisan, institucionalizovan odnos kroz zajednička tijela i zajedničke projekte, jer je i materijalna i nematerijalna baština u Kotoru osnov turističke djelatnosti. Bilo bi neodgovorno ovu prirodnu i logičnu vezu ne iskoristiti za potrebe kulture. Turizam mora vraćati svom osnovnom resursu, fiskalnim mjerama i grantovima, što i jeste osnov obostrane održivosti; 2. jačanje kadrovskih kapaciteta i popunjavanje i zamjena postojećeg a neadekvatnog kadra u kulturi školovanim ljudima, kao i depolitizacija kulture; 3. jačanje pravne infrastrukture na nivou opštine, stabilizacija izvora prihoda i oslanjanje na sve potencijalne izvore, uz najznačajnije učešće budžeta Opštine, ali i države u djelu koji predstavlja nacionalni interes, uz uvođenje konkursnog principa u raspodjelu budžetskih sredstava; 4. valorizacija spomenika kulture, gradskih trgova i drugih prostora za potrebe kulture; 5. edukacija za kulturni menadžment u ustanovama kulture, organima uprave, kao i za kulturne poslenike, članove UO institucija, medije, ali i civilno društvo, uz posebno uključivanje mladih, jer ako želimo da participiraju u kulturi grada i osjete je kao svoju, moraju biti edukovani da shvate njen značaj. Podizanje nivoa edukacije u najširoj populaciji o značaju kulture, kao i kulturnog turizma za naš grad, i svijesti da se radi o najprihvatljivijem načinu upotrebe kulture u ekonomske svrhe – moraju biti naši ciljevi.“
Na pitanje kako vidi prioritetne projekte narednih godina, Vuleković je kazala: „Za mene je to: 1. izrada i usvajanje Povelje kulturnih prava i odgovornosti u opštini sa osloncem na univerzalnu deklaraciju ljudskih prava i državnih međunarodnih akata iz oblasti planiranja kulture u gradovima, nejno odobravanje na skupštinskom zasijedanju i uspostavljanje mehanizama kojima bi se garantovalo njeno ispunjenje; 2 realizovanje projekata povezivanja kulturnih i turističkih resursa kroz zajedničke organe, programe, organizaciju i finansije, i razmatranje mogućnosti formiranja institucije ili tijela koje bi obavljalo funkciju razvojno-istraživačkog centra kulturnog turizma i koji bi mogao biti uspostavljen kao segment rada postojećih javnih institucija, Turističkog saveza ili Kulturnog centra pri njegovoj reorganizaciji; 3. i opet s tim u vezi, ali i kao opšti preduslov cijele reforme u kulturi, neophodno je strateško planiranje u Kulurnom centru uz reorganizaciju, osavremenjavanje i definisanje novih nadležnosti i ciljeva.“
Kako se u posljednje vrijeme pojavljuju oprečni stavovi o potrebi snažnijeg markiranja posebnosti Boke u planiranju razvoja kulture, pitali smo Tatjanu Vuleković za stav koji nam je detaljno izložila: „Naravno da treba štititi sve lokalne osobenosti i prvo postaviti sopstvene strategijske ciljeve, ali nismo toliko drukčiji i toliko bogati da svoju kulturnu atraktivnost nepovezujemo za kulturno bagatstvo okruženja, posebno najbližeg. U Boki, nažalost samo ljeti, postoji obilje različitih događanja, od vrhunskih umjetničkih do zabavnih, popularnih, kao i tradicionalnih, kakvo rijetko gdje egzistira na ovako malom prostoru, površinemožda prosječnog evropskog grada. Zato mislim da se područje mora podstaći na saradnju, razmjenu i zajednički nastup kako na kulturnom prostoru - posebno internacionalnom koji podstiče regionalizam, tako i na turističkom tržištu, s obzirom na identična razvojna opredjeljenja. Za posjetioca bokeljskih mjesta granice između opština ne postoje, odnosno irelevantne su. Mislim da je preveliki luksuz razmišljati isključivo lokalno, mi se moramo dopunjavati i zajedničkim planovima činiti sliku cijelog područja kompletiranom. Znači, potrebno je stvoriti takve opštinske strategije koje su, čuvajući specifičnosti, otvorene i komuniciraju, ponajprije sa sopstvenim regionom koji ne predstavlja samo geografsku celinu, već kompatibilni kulturni prostor. Dakle, sama strategija koja je i po zakonu opštinski akt, mora sadržati element te saradnje kao obavezujući. A mi danas čak nemamo ni pouzdane informacije jedni o drugima, a kamoli korisnu i isplativu kulturnu saradnju.“
„Najveći problemi kulturnog života Kotora su nedostatak finansijskih sredstava i razvojnih planova, kao i loša kadrovska rješenja“ – rekla je Radio Kotoru Tatjana Kriještorac, galerista Gradske galerije, povodom početka rada na Programu razvoja kulture za period do 2015.godine u organizaciji Opštine Kotor i Centra za održivi prostorni razvoj „Ekspedicio“. Po njenim riječima, lični animoziteti proizašli iz provincijskog duha određuju kulturna zbivanja i uslovljavaju razvoj pojedinih segmenata kulture što ne priliči gradu kakav je Kotor. „Neophodna je kvalitetna animacija djece i edukacija mladih na planu likovnih umjetnosti, ali kada likovni pedagozi grada ne posjećuju izložbe, ne možemo očekivati ni da njihovi učenici imaju bilo kakav odnos prema likovnim manifestacijama“ – kaže Kriještorac i dodaje da bi zatvaranje galerija moralo ostati dio istorije koja nam se ne smije ponoviti. Kako je kazala, u budućnosti se moramo izboriti za otvaranje novih galerijskih prostora. „Ne treba zaboraviti da je Kotor postao grad brojnih akademskih likovnih umjetnika, a trebalo bi razmisliti o organizaciji otvorenih ateljea kotorskih umjetnika koji mogu biti i prepoznatljiva turistička atrakcija. Pogodnom za tu namjernu smatram ulicu u kojoj se nalazi Gradska galerija“ – navela je galerista Tatjana Kriještorac izražavajući nadu da će i organizacija vajarske kolonije u budućnosti postati jedna od tradicija grada uprkos brojnim protivnicima ove ideje.
„Kotor kao kulturna baština je stvaran vjekovima, a mnoge generacije su dale doprinos spomeničkom biću koje mi sada poznajemo. Kad bi bilo koji segment iz bilo kog trenutka prošlosti bio izuzet iz tog spomeničkog bića, kompletna ravnoteža, sklad i ljepota bili bi poremećeni. Nije mi jasno zbog čega naša generacija smatra da ne treba da da nikakv doprinos toj izvanrednoj kulturnoj baštini. Naravno, nećemo stvoriti ni srednjovjekovnu crkvu ni baroknu palatu – živimo u 21. vijeku, ali naš doprinos bi mogao biti savremena skulptura kao sastavni dio ovog izvanrednog spomeničkog bića. Nadam se da će ljudi koji odlučuju makar razmisliti o ulozi svih nas u ovom istorijskom trenutku“ – zaključila je Kriještorac.
MILEVA PEJAKOVIĆ VUJOŠEVIĆ, POMORSKI MUZEJ CRNE GORE: BUDUĆNOST PRIPADA MENADŽERIMA
Povodom početka izrade Programa razvoja kulture za period do 2015.godine, koji su započele Opština Kotor i nevladina organizacija „Ekspedicio“, Lokalni javni servis Radio Kotor pitao je nosioce javnih funkcija i kulturne poslenike kako, u domenu svojih djelatnosti, vide budućnost našeg grada. Mr Mileva Pejaković Vujošević, direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, bila je gošća Radio Kotora.
„U Kotoru je potrebno učvrstiti veze najprije između ustanova koje se bave kulturom, a potom unaprijediti njihovu saradnju sa Turističkom organizacijom i ugostiteljskim centrima. U povezivanju činilaca kulture, obrazovanja i ugostiteljstva vidim prioritet kulturnog razvoja grada. Od važnosti je i da se uskoro povežu turistička i tzv. kulturna signalizacija kako bi posjetilac vidio i putokaze ka objektima koji su dio našeg nasljeđa, ali i kulturnim ustanovama“ – rekla je Radio Kotoru direktorka Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru mr Mileva Pejaković Vujošević iznoseći svoje viđenje kulturnog razvoja grada. Po njenim riječima, potrebno je ulagati u edukaciju mladih koji svoje obrazovanje mogu unaprijediti i u Pomorskom muzeju gdje je za tu namjenu opremljena i učionica. „Posebnu pažnju je potrebno posvetiti i Centru za kulturu, njegovim aktivnostima i načinima da se ljudi zaposle i naplate kulturu“ – kazala je Pejaković Vujošević i dodala da, kada je u pitanju muzejska djelatnost, budućnost svakako pripada direktorima-menadžerima.
MILENKO PASINOVIĆ, TURIZMOLOG: NOVI MENADŽMENT ZA RAZVOJ KULTURE
Povodom početka izrade Programa razvoja kulture za period do 2015.godine, koji su započele Opština Kotor i nevladina organizacija „Ekspedicio“, Lokalni javni servis Radio Kotor pitao je nosioce javnih funkcija i kulturne poslenike kako, u domenu svojih djelatnosti, vide budućnost našeg grada. Prof. dr Milenko Pasinović, turizmolog i redovni profesor Univerziteta „Mediteran“, bio je gost Radio Kotora.
O ključnim problemima kulturnog života grada prof. Pasinović je rekao: „Glavne teškoće proizvod su sistemskih, organizacionih, statusnih i finansijskih karakteristika koje su u Kotoru prisustne odavno. Naš grad je počeo da gubi status kulturnog centra ne samo republike, već i regije. Još pedesetih godina prošlog vijeka ostao je, recimo, bez pozorišta i simfonijskog orkestra, a oduzimanje se i danas nastavlja. Evo uzmimo primjer Istorijskog arhiva – nekom reorganizacijom devedesetih kotorskom arhivu status je promijenjen u niži. Tada su izjednačeni kotorski arhiv, u kojem se čuvaju dokumenti s početka 14. vijeka, i arhivi čija su najvrijednija akta stara svega pedesetak godina. Dalje, mi i danas u Kotoru nemamo galeriju solidarnosti, a bila je naša obaveza da, u spomen na podršku pristiglu nakon zemljotresa iz svih krajeva bivše Jugoslavije, napravimo ovdje centar savremene likovne umjetnosti. Projektom je bilo predviđeno da galeriji grad dodijeli prostr sadašnjeg hotela „Kataro“. Mi nemamo ni muzej grada Kotora. Pomorski muzej je tematski opredijeljen, a muzej sakralne umjetnosti imamo u galeriji katedrale umjesto u nekom kvalitetnijem dostupnijem gradskom prostoru.“
Po riječima prof. Pasinovića, moramo znati što jeste kulturni identitet grada. „Po meni, to je, prije svega, starost spomeničkog nasljeđa koja nije samo očuvana u okviru urbanog jezgra grada nego i u njegovom okruženja još u periodu od mlađeg kamenog doba, pa ilirskog doba u kontinuitetu sve do današnjeg dana. Čine ga, takođe, raznolikost kulturnih slojeva koja je nastala kao posljedica miješanja naroda i kultura, posebno nakon razdvajanja crkve na istočnu i zapadnu, zatim očuvanost tradicije u pojedinim organizacijama (Bokeljska mornarica), običajima (peraška Fašinada) i zanatima (pomorstvo), potom specifičnost kulturnog pejzaža koji je ovo područje perporučio ovo područje za upis u Uneskovu baštinu“ – kazao je prof. Pasinović i naglasio da kulturni identitet Kotora nije dovoljno iskorišćen u turističkoj ponudi grada: „Najčešće ga vezujemo za razgledanje spomenika, ali kulturni turizam upravo obuhvata čitav niz segmenata ponude koji su u uskoj vezi i sa turizmom i sa kulturom. Recimo, vjerski turizam je povezan sa kulturnom ponudom jer je vjera dio kulturnog identiteta, manifestacioni takođe, urbani, izletnički, ali tu spadaju i institucije koje čuvaju i predstavljaju kulturno nasljeđe.“Kada je u pitanju viđenje smjernica kulturnog razvoja i prioritetnih koraka prof. Milenko Pasinović je rekao: „Najveći resurs Kotora je kulturno nasljeđe. Moramo imati valjane programe razvoja kulture i moram reći da sam pomalo razočaran nekim sastancima kojima sam prisustvovao (neki rukovodioci sagledavaju kulturu kroz prizmu insitutucija u kojima rade kao da je kulturno nasljeđe svedeno na domen njihove djelatnosti). Mi, inače, moramo voditi brigu o tom vaninstitucionalnom kulturnom nasljeđu i ne ugrožavati ga, na primjer, nekontrolisanom gradnjom više nego smo ga već ugrozili. Nisam siguran da imamo dobru organizaciju kulturnog života grada ni u lokalnoj upravi ni van nje i, po mom mišljenju, sad je vrijeme da se napravi bolji menadžement koji će ispuniti zadate ciiljeve kulturnog razvoja.“
Preuzeto sa sajta www.radiokotor.com
EXPEDITIO 
![Smjernice za oživljavanje javnih prostora [izbor dobrih praksi]](/images/resized/images/stories/expeditio/publikacije/Publikacija-Javni-prostori-naslovna_100_100.jpg "Smjernice za oživljavanje javnih prostora [izbor dobrih praksi]")
![Budućnost kakvu želimo [The Future We Want]](/images/resized/images/stories/expeditio/novosti_exp/Buducnost-kakvu-zelimo-naslovna_100_100.jpg "Budućnost kakvu želimo [The Future We Want]")
![Katalog javnih prostora Boke Kotorske [odabrane lokacije]](/images/resized/images/stories/expeditio/novosti_exp/javni-prostori-knjiga_100_100.jpg "Katalog javnih prostora Boke Kotorske [odabrane lokacije]")
