Na ulasku u Virpazar, malu varošicu na obali Skadarskog jezera, već se osjeća duh crmničkog kraja. Pomirljivo postavljen između dva kolosa, Skadarskog jezera s jedne i Jadranskog mora s druge strane, predstavlja skladnu mješavinu oba uticaja. Bogatstvo prirodnim resursima je očigledno, pretežno mediteranskim kulturama, a eksploatacija minimalana, tako da u Crmnici možemo naći, recimo, najstarije kestenove šume na Balkanu. Nešto je veća eksploatacija faune, posebno skadarskog reona, ali prirodni sklad i ravnoteža time nije bitno narušena.
Jedan od dragulja ovog kraja je selo Godinje. Već na trećem kilometru puta koji vodi od Virpazara prema Ostrosu, pruža se pogled preko širokog godinjskog polja, ispresjecanog redovima vinove loze i bogatog drugim pitomim rastinjem i šumom.
Na liticama iznad polja, ušuškane u pramenove dima koji odaju rijetke stanovnike sela, počivaju stare kamene kuće, gusto zbijene, podsjećajući na utvrđeno naselje. Srednjevjekovne dinastije koje su vladale Crnom Gorom, birale su baš ove krajeve za svoja prebivališta i ljetnjikovce. U Godinju se nalaze ostatci ljetnjikovca dinastije Balšića koja je vladala Crnom Gorom, krajem XIV i početkom XV vijeka, i za šezdeset godina vladavine značajno doprinjela njenom kulturnom i ekonomskom razvoju. Ovi predjeli, baš zbog svog prirodnog bogatstva i ljepote, kao i strateškog položaja, često su bili meta osvajača, ali je i motivacija stanovnika da stanu u odbranu bila velika. Na kamenim kućama prepoznatljivi su elementi gradnje tipični za utvrđenja, namijenjeni zaštiti i odbrani sela. To su, prije svega, puškarnice na zidovima kuća, kao i sami kameni zidovi debeli i do jednog metra, i sistem tunela koji je nekad povezivao objekte i činio odstupnicu stanovnicima u slučaju napada.
Stare kuće u Godinju građene su od kamena, debelih su zidova, sa krovom od crijepa kanalice i podsjećaju na primorske kuće. Crmničani su mnogo držali do lijepe kuće, a obnovljena kuća predstavljala je kod potomaka neku vrstu spomena na pretka graditelja. Smatra se da su kuće u Godinju jedne od najljepših u Crmnici. Obično se sastoje od dvorišta iz koga se kamenim stepenicama izlazilo na terasu s voltom. Ispod volta je ulaz u konobu u kojoj se proizvodilo i čuvalo vino, dok je na spratu stambeni dio, koji se obično sastojao od kuhinje i jedne ili dvije sobe. Kuće su sada prilagođene modernim uslovima života, ali su, u najvećem dijelu, sačuvale stari oblik i spoljašnji izgled. Danas u zaseoku Lekovića, koji ovdje uzimamo za primjer najbolje očuvane ruralne cjeline od istorijskog značaja, od šezdeset, nekad aktivnih domaćinstava, samo njih desetak je još u funkciji, dok su ostala napuštena, a kuće ostavljene da propadaju. Ta tužna činjenica ipak sa sobom nosi i jedan kuriozitet. Naime, selo, naizgled napušteno i zaboravljeno, na ovaj način je izbjeglo devastiranje modernom gradnjom, što dođe kao utjeha zaljubljenicima u drevno i tradicionalno i kao dodatna motivacija da se, kao takvo, sačuva i zaštiti.
Stanovništvo u Godinju najviše se bavi poljoprivredom, lovom i ribolovom. Godinje ima dugu tradiciju vinogradarskog sela, i sve više se Godinjani vraćaju toj tradiciji. Opjevano i poznato crmničko vino opet se proizvodi i čuva u konobama, a šume ustupaju mjesto pitomim vinogradima. Obnavljanje i očuvanje tradicionalnih vrijednosti ovdje mnogi vide kao jedinu perspektivu, a to će sigurno doprinijeti Godinju da bude zaštićeno od daljeg propadanja i da zaživi svoj novi život.
Ostavljajući za sobom Godinje, još jednom uživajući u pogledu na jezero, noseći u očima slike živopisnog krajolika, naslušani priča i legendi koje će dugo »držati« u vama dragu uspomenu na ovo kratko putovanje, jedna misao, kao obećanje, ostaje kad se slegnu sve druge emocije i opet će vas, prvom prilikom, povesti na put i vratiti na ovo jedinstveno mjesto.
tekst pripremio : Misko Lekovic, NVO GODINJE
fotografije : EXPEDITIO
