U Tiranu sam stigla avionom, primicala se ponoć. Švedska nevladina organizacija „Baština bez granica“ organizovala je susret onih koji se bave nasleđem iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Vojvodine, i Albanije. Ispred hotela „Kalifornija“ u centru grada, palme i gusto rastinje na maloj površini, pored zgrada u kolonijalnom stilu. Tirana je deo sveta sa aromom Mediterana, a bez mora. U hotelskoj sobi, kao svakoj drugoj na bilo kom delu Planete (kao da pre toga nije postojala poluvekovna zabranjena albanska tertorija gde stranci nisu bili dobrodošli), u kupatilu gosta čeka par papuča, ne za poneti, već da se koriste na licu mesta. I to je jedino iznenađenje ove noći, na novoj teritoriji.