energy effiecint house - Foto: Quicken LoansPortal za novosti o čistoj energiji ecoportal.me objavio je intervju o održivoj gradnji sa Biljanom Gligorić iz Expeditio. Možete ga pročitati na samom portalu ecoportal.me ili u nastavku:

Održivi prostorni razvoj mora postati imperativ za Crnu Goru

avgust 2021. 

Energetski problem je uz klimatske promjene jedan od najkrupnijih problema koji će zaokupiti planetu. Mi moramo, kao država, da uhvatimo priključak i da u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima što prije krenemo tim putem. Nismo ni svjesni da imamo sjajnu startnu poziciju koju nam je geografija podarila, u prvom redu sunce i vjetar, te je potrebno da se njima okrenemo na pravi način – ocijenila je, u intervjuu za Ecoportal, Biljana Gligorić, arhitekta i programski menadžer NVO EXPEDITIO iz Kotora.

Energetska sanacija objekata

Govoreći o masovnoj energetskoj sanaciji objekata, ona je saopštila kako još uvijek nemaju najava da će Crna Gora započeti taj proces. 

Preduslov za to je izrada Strategije renoviranja zgrada, poznate kao Renovation Strategy, kako nacionalne tako i lokalne. Upravo je takva akcija jedan od pet prioriteta tzv. Green Deal-a, jednog od najvažnijih strateških dokumenata Evropske unije. Mi imamo sasvim solidan zakonodavni okvir u oblasti energetske efikasnosti objekata, postavljen prije desetak godina, ali je zbog određenih tehničkih propusta (nepostojanje nacionalnog softvera za proračun energetskih karaktersitika zgrada) taj okvir ostao nedovoljno razvijen u praksi. Uskoro će se i ta prepreka prevazići i više neće biti apsolutno nikakvog izgovora da odlučnije ne krenemo ka energetski kvalitetnijoj gradnji. Tu ima jako puno prostora za unarjeđenje – kazala je Gligorić.

Glavna barijera za sprovođenje energetske efikasnosti, kako je istakla, u najširem smislu je ta što naše društvo nije društvo koje umije da štedi, koje je racionalno i koje cijeni svaki cent uprkos tome što je siromašno.

-To mora da se mijenja. Moramo da shvatimo da je uštedjeti jedan kW daleko jeftinije nego ga proizvesti. Možda zamjena sijalica neće napraviti revoluciju u vašem kućnom budžetu, ali ako tome dodate pravilno i dobro izabran energent za grijanje, zamjenu prozora i ugradnju termoizolacije, promjenu navika i sl., tada će uštede biti znatne.

Danas je nedopustivo graditi novu kuću koja nije solidno energetski efikasna. Jednostavno nema izgovora za to.

Biljana Gligorić

Takve kuće nijesu skuplje, kako se često misli, već upravo pronalaze pametan način da uštede da nečem drugom, a ne na onome što će vremenom samo donositi benefit – dodala je Gligorić.

Takođe, pojašnjava da je znanje velika barijera za unaprjeđenje energetske efikasnosti. 

-Nemamo ga dovoljno počev od moje struke, arhitektonsko projektantske, do majstora na gradilištu. Tu mora mnogo da se radi. Ako kažete majstoru da je potrebno ugraditi termoizolaciju deblju od 5 cm, možete očekivati otpor i prepirku. Tu država mora da predvidi ozbiljne obuke, možda neke pojednostavljene pravilnike, gdje će svi shvatiti da postavljanje termoizolacije debljine ispod 8 cm na zidove, čak i ako naši minimalni zahtjevi to dozvoljavaju, nije adekvatno. Na krov i daleko više od toga. Ima tu još dosta barijera, ali način razmišljanja i znanje mi se čine ključnim. A novac to nikako nije u ovoj oblasti – pojasnila je Gligorić.

Zakonska regulativa u oblasti energetske efikasnosti

Ona je ponovo istakla da zakonodavni okvir u ovoj oblasti uopšte nije loš i da je sasvim dovoljan za ozbiljan rad.

Kada uskoro dobijemo i softver, prepreka više neće biti. Nažalost, nama je implementacija slaba jer je još uvijek potrebno unaprijediti svijest o značaju elaborata energetske efikasnosti na način da ih projektanti ozbiljnije tretiraju, kao i da postoji kontrola na nekoj drugoj instanci. Moramo ozbiljno da preispitamo primjenu postojećih zakona, da fino unaprijedimo sistem i da spremno dočekamo početak sertifikacije objekata koji će biti veliki korak ka boljoj gradnji. Međutim, postoji velika opasnost da, upravo zbog malih stručnih kapaciteta i niske svijesti, sve opet bude obesmišljeno i svedeno na puku formu. Nećete vjerovati, ali iako naš Zakon s pravom propisuje upotrebu solarnih kolektora za grijanje tople vode na primorju, u praksi ljudi to doživljavaju kao nepotrebnu investiciju, pa čak i hoteli koji su ogromni potrošači tople vode. Mora se poraditi na tome da se ovo u praksi ne dešava – pojasnila je naša sagovornica.

Kako je dodala, povezivanje OIE, energetske efikasnosti i spomenika kulture, na evropskom i svetskom nivou i dalje je relativno izazovno. 

-Takvo povezivanje je neophodno, ali je problem što upravo u ovom trouglu, naspram uštede energije stoji kulturna vrijednost objekata koja se ne smije narušiti. U Francuskoj je recimo čak i ugradnja klima uređaja strogo regulisana u gradovima sa vrijednom kulturnom baštinom, pa i na uštrb komfora. Suština izazova je, naravno, što takve objekte ne možete značajnije mijenjati fizički, i tu su limiti. Vjerujem da ova tema zaslužuje puno pažnje, i sigurna sam da će razvoj tehnologije, materijala i znanja da ponudi sve bolja i bolja rješenja. Za sada, naš fokus treba da bude na novim objektima koji apsolutno moraju biti energetski efikasni, na renoviranju postojećeg fonda zgrada paralelno, a onda, kao jedna niša, na objektima kulturne baštine kao posljednjim u nizu koji će čekati svoja optimalna rješenja koja bi spojila benefite štednje energije i njihove kulturne vrijednosti – navela je Gligorić.

Fondovi za energetsku sanaciju objekata

Kada su pitanju evropski fondovi za energetsku sanaciju objekata, ona navodi da već skoro 20 godina prati proces dodjeljivanja i sprovođenja donacija iz EU.

-Primjećujemo da se znatna sredstva, a biće ih još i više, odvajaju baš za ovu namjenu. Naravno, to je rezultat strateškog oprjedeljenja EU za održivi razvoj i energetsku efikanost o kojima smo već pričali. Sada je već jasno da će ti trendovi biti sve snažniji i mi moramo početi ozbiljnije da se pripremamo za njih. Ova oblast je zasnovana na tehničkim naukama, a to znači da nam treba što više stručnjaka u ovoj oblasti, što više energetskih auditora i gotovih detaljnih energetskih pregleda i projekata sanacije kako bismo bili apsolutno spremni. Kada se fondovi otvore, tada je kasno krenuti u izradu ove dokumentacije. To je jedan od važnih zadataka kako nacionalnih tako i lokalnih vlasti, direktora institucija i preduzeća – dodala je Gligorić.

Održiva gradnja

Održiva gradnja ima puno sinonima među kojima su zelena arhitektura, eko gradnja, energetski efikasna gradnja, bioklimatska i solarna arhitektura i slično. 
-Stručno gledano među tim pojmovima postoje razlike, ali najširi pojam jeste upravo održiva arhitektura. I ona znači ono što održivost znači uopšteno, u smisli da: nećemo praviti više prostora nego što nam treba, da ćemo koristiti prirodne, lokalne materijale, da ćemo koristiti obnovljive izvore energije što više možemo, da ćemo skupljati kišnicu, reciklirati otpad i slično. Zgrade su složeni mehanizmi i vrlo su štetne za našu planetu. Čak 40% emitovanja svih gasova staklene bašte, globalno, dolaze upravo od sektora zgradarstva. Zato je važno da razumijemo njihov uticaj i da se trudimo da taj impakt bude što niži, a da ćemo zauzvrat živjeti u zdravijim i optimizovanijim prostorima – pojasnila je Gligorić.

Održivi razvoj kao imperativ

Ona je kazala i da organizacija u kojoj radi nije toliko stavila fokus na samu energetsku efikasnost koliko na održivi prostorni razvoj. 

-Češće smo u temama koje se tiču edukacije, poput projekta ClimCity koji se bavi održivim gradovima i vezom sa školama, kao i načinima na koji one mogu da doprinesu temi održivosti. Moj ekspertski angažman se odnosi na izradu energetskih pregleda zgrada, a trenutno radim na projektu koji ima za cilj da se rekonstruiše novu grupu škola kako bi postale energetski efikasne. Zajedno sa Arhitektonskim fakultetom iz Podgorice i grupom kolega radim na izradi metodologije obuke za sprovođenje enegetskih pregleda, a upravo sam, u ulozi jednog on nacionalnih eksperata, završila i angažman na izradi spomenutog nacionalnog softvera za proračun energetskih performansi zgrada – navodi ona.

Kako je istakla, održivi razvoj nikada nismo suštinski razumjeli, iako smo imali Ministarstvo sa njim u nazivu, a prostorno planiranje smo sistemski uništili. 

-Možda sam ja subjektivna, ali smatram da je prostorno planiranje najmoćnija alatka za razvoj, samim tim i za održivi razvoj. Ukoliko nemate dobar, čvrst, ka opštem dobru orjentisan sistem prostornog planiranja, tada je nemoguće imati strategiju i viziju za razvoj bilo koje oblasti. Ukoliko, moram reći, svjesno razrušite sistem planiranja prostora, onda se nikako ne možete nadati da ćete imati bilo kakav, a kamoli održiv razvoj. Nikada se razvoj ne dešava slučajno i neplanirano, već je uvijek rezultat vizije i sistemskih akcija koje ka njemu vode. Kada govorimo o sanaciji, prvi korak je zaustavljanje dosadašnjeg načina rada i mišljenja. Momentalno i grubo, u smislu kreiranja nulte tačke u kojoj ćemo reći – od sada više ne može to, to i to. Ljudi moraju da osjete da se dogodila ta nulta tačka. Nakon toga slijede akcije i koraci koji će jednu po jednu stvar, prostor, greške u sistemu sanirati. Mi nemamo jos nikakve najave da se to razumije niti želi. Bojim se da nadležni još nisu sagledali koliko je naš sistem planiranja razrušen do temelja i koliko ga je nemoguće popraviti, a samim tim i koliko nam je budućnost bilo kakvog razvoja upitna – istakla je Gligorić. 

Naša sagovornica navodi da je važno da težimo ka održivom razvoju ne zbog EU već zbog nas samih. 

-Ljudi često misle da je održivi razvoj neka nova disciplina ili oblast, ali nije, to je jednostavno razvoj (kakvog ga inače razumijemo) koji je odživ u smislu da nije po svaku cijenu prioritet dat ekonomskom razvoju. Evropska unija kao skup relativno uređenih država svoj budući razvoj temelji upravo na postulatima balansa. Balansa između zaštite životne sredine, ekonomije i društvenog razvoja. Ta tri stupa, a sve češće se pominje i četvrti, kultura, čine jednu cjelinu koja se onda horizontalno provlači kroz sve oblasti. To je način mišljenja i života.

Održivi razvoj nije pitanje ekologije, kako se često prvo pomisli, već pitanje ravnoteže i umjerenosti.

Biljana Gligorić

Jednostavno, nećemo trošiti više nego što nam je neophodno. To svako, kroz sve svoje svakodnevne akcije, mora da se preispituje. Od ličnog ka društvenom. Zato ne bih pričala previše o formalnim obavezama ka približavanju EU, već više o promjeni naše paradigme razmišljanja koja će, u kranjem, dovesti i do promjene nas samih i našeg društva – objasnila je Gligorić.

Preispitivanje sistema prostornog planiranja

Kako  je istakla, prvo moramo da povratimo sistem prostornog planiranja u neke normalne, ozbiljne, stručne vode. 

-Zatim moramo da utegnemo sistem izgradnje objekata, pa tek onda da vidimo gdje smo u odnosu na EU, na održivi razvoj, cirkularnu ekonomiju i slično. Problem je jako dubok u svom korijenu da bismo govorili o finalu koje se zove arhitektura objekata. Možda nam se i desi neki sjajan arhitektonski objekat, ali će on biti ugušen katastrofalnim okruženjem koje je rezultat lošeg planiranja prostora – navela je ona.

Graditeljsko nasljeđe

Odgovarajući na pitanje kako ocjenjuje stanje u oblasti graditeljskog nasljeđa, ona je pojasnila da je ova oblast uništavana, ruku pod ruku, sa oblašću planiranja prostora. 

-Važno je razumjeti da je građevinarstvo najpodložnije pritiscima korupcije jer se, na kraju krajeva, upravo tu  ona i materijalizuje. U tom kontekstu, kulturna baština je kolateralna šteta jer je posredno smetala toku novca. Tako da je, svjesno ili ne, i ta oblast u jako lošem stanju u Crnoj Gori. Nema dovoljno stručnjaka koji su angažovani, nema operative, nema registra kulturnih dobara, nema jasnog sistema zaštite, ne postoji jasna procedura koja bi obezbjedila da se neki vrijedni spomenici kulture trajno sačuvaju, ne postoje edukativni programi koji bi školovali kadrove i slično. Sve u svemu, situacija je nikada gora i mora se što prije osnažiti ovaj sektor kako bismo sačuvali našu kulturnu baštinu, na kojoj, eto apsurda, upravo temeljimo turizam. 

Da bi se sačuvalo graditeljsko nasljeđe, ona navodi da je najprije neophodno izmijeniti postojeći zakonodavni okvir i kroz njega osnažiti institucije zaštite, da se privuku stručni kadrovi, da se oni zaštite od pritisaka investicija, da se što prije jasno provjeri i unaprijedi procedura stavljanja spomenika pod zaštitu.

-Potrebno je i da se permanetno radi na edukaciji kadrova, kako postojećih tako i budućih, kao i da se ona bolje integriše u sistem planiranja prostora jer se ta dva procesa loše preklapaju na štetu spomenika. Takođe, neophodno je vratiti autoritet i integritet institucijama koje su sada ponižene i praktično nemaju moć da išta zaustave, a njihovo mišljenje se ne vrednuje dovoljno. Naravno, potrebno je unaprijediti i svakodnevni rad i brigu o nasljedju jer još jako puno vrijednih objekata i pejzaža čeka da bude zaštićeno, kao što je ruralno nasljeđe, industrijsko i nasljeđe XX vijeka – pojašnjava Gligorić.  

Ona je, govoreći o kulturnim pejzažima, pojasnila da je to pojam koji se kod nas još uvijek nije potpuno odomaćio, a veoma je važan za Crnu Goru. 

-Pojam kulturnog pejzaža je važan upravo zbog toga što su naši spomenici veoma često dio jednog pejzaža. Najdrastičniji primjer užasne destrukcije tog pejzaža jeste gradnja u Kostanjici koja je uništila pozadinu peraških ostrva. Sami ti spomenici nisu oštećeni, ali jeste, posredno, njihova vrijednost. Više nikada nećete moći da ih fotografišete iz Perasta, a da dobijete neverovatnu sliku koja je često i veliku prethodnu državu predstavljala u svijetu. Upravo je pejzaž ono što slikamo za razglednice. Bojim se da često, dok ne izgubimo te “razglednice”, nismo ni svjesni njihovog kvaliteta. Zato je važno da država što prije prepozna ove pejzaže, stavi ih pod zaštitu i spriječi njihovo nestajanje. Oni su posebni baš zato što su vrijedni, a pošto su vrijedni meta su kapitala koji želi da ih iskoristi, često isključivo za lični, a ne opšti interes – zaključila je Gligorić. 

M. Mitrić – M. Lazarević

logo expeditio EXPEDITIO je nevladina organizacija čija je misija podsticanje održivog prostornog razvoja u Crnoj Gori i regionu Jugoistočne Evrope kroz djelovanje u oblasti održive arhitekture, kulturnog nasljeđa, planiranja prostora, kao i kroz aktivnosti koje doprinose ukupnom razvoju civilnog društva. EXPEDITIO je osnovan 1997. godine.

Publikacije

 
 

Expeditio portfolio

Reference EXPEDITIO issuu res

Ovdje pogledajte Expeditio reference

Izdvajamo projekte

Baština-pokretač razvoja
Projekat prekogranične saradnje između Hrvatske i Crnoj Gore

Eclectis
Osnaživanje građana/ki kroz kreativne akcije u javnim prostorima

SOSTENUTO
Razmišljanje o kulturi kao faktoru ekonomskog i socijalnog razvoja

Gradski trgovi 
Oživljavanje gradskih trgova u balkanskim gradovima - Tirana, Skoplje, Kotor
Rod i prostor
Integrisanje principa rodne ravnopravnosti u planiranje prostora Crne Gore
Palate Boke Kotorske
Palate na teritorijama opština Kotor, Tivat i Herceg Novi

EXP publikacije1

EXPEDITIO GALERIJA1

KOTOR BANER

KOTOR YOUTUBE

odrziva skolal BANER

Film parking day

ozivljavanje1

ABECEDA NEZAVISNE

act banercic

Pratite nas

facebook twitter

Nemojte nikada sumnjati da mala grupa mislećih i posvećenih ljudi može promijeniti svijet. Zapravo, samo tako je oduvijek i bilo.
Margaret Mead, antropološkinja

Nema događanja

Messenger Codes make it easy to start conversations with our FB Page. To get in touch, simply scan a code using the Messenger app.

messenger code 184411208424347

Preporučujemo

obecana zemlja1

press clipping banner

kotor festival