Predsjednik Crne Gore, Jakov Milatović, na Cetinju je u srijedu 12.11.2025, povodom Njegoševog dana, uručio Orden Crnogorske zastave (III reda) organizacijama Expeditio iz Kotora, KANA – Ko ako ne arhitekt iz Podgorice, kao i aktivistkinji Zenepi Liki iz Ulcinja, za izuzetan doprinos očuvanju kulturnog i prirodnog nasljeđa i odgovornom planiranju prostora.

U nastavku pogledajte snimak ili pročitajte zvanično obraćanje Expeditio povodom svečanosti dodjele ordenja, kojoj su prisustvovale Tatjana Rajić, Biljana Gligorić i Aleksandra Kapetanović.

Da pogledate snimak kliknite OVDJE

Govor povodom uručenja Ordena Crnogorske zastave (III reda) udruženju Expeditio

Uvaženi predsjedniče Crne Gore, poštovana Ministarko Vuković, drage kolege/koleginice i prijatelji,

Nakon skoro tri decenije, koliko Expeditio djeluje na polju očuvanja kulturne baštine i prostora Crne Gore, zalažući se za odgovornije arhitektonske prakse dostojne prostora koji smo naslijedili, i promovišući održivi razvoj kao jedini ispravan put napretka naše države, drago nam je i čini nam čast što je naš trud prepoznat od najviših instanci u državi.

Ovu nagradu doživljavamo kao prepoznavanje naše dosljednosti i dugogodišnjeg rada, iako, nažalost, ne i kao nagradu za postignute rezultate. Naime, ono što se dešavalo proteklih decenija sa prostorom Crne Gore, često je bilo upravo suprotno našim zalaganjima.

Prostor se, danas, i dalje intenzivno devastira, a izuzetni pejzaži Crne Gore nestaju, dio po dio, pred našim očima. Živimo u vremenu pohlepe i neznanja, sa institucijama koje često nemaju snagu da se tome suprotstave, dok je sistem planiranja kompromitovan brojnim lošim odlukama i planovima veoma niskog kvaliteta, koji su trebali poslužiti kao osnova za razvoj.

Expeditio je svih ovih godina ukazivao na vrijednosti kulturne baštine, pejzaža i čitavog ovog izuzetnog prostora, koji smo imali sreću da naslijedimo. Upozoravali smo na ozbiljne probleme i prijetnje. Posebno nam znači ako smo na tom putu uspjeli spriječiti neke pogubne projekte i planove i doprinijeti širenju svijesti o značaju baštine i prostora, kao ključnog razvojnog resursa Crne Gore, ali i kao temelja našeg identiteta.

Nažalost, takvih uspjeha bilo je premalo. Nismo uspjeli da spasimo hotel Durmitor na Žabljaku, ni prostor Auto kampa u Dobroti, Vrmac i dalje nije zaštićen, kao ni zgrada Jugooceanije. Uprkos ukazivanju na pogubnost gradnje u Kostanjici, ovaj kompleks danas trajno devastira vizuru ka peraškim ostrvima... Veći dio stručnih primjedbi koje smo godinama davali kroz procese javnih rasprava, na brojne prostorne planove i zakone, gotovo je po pravilu odbijano ili ignorisano od strane nadležnih.

A upravo ove jeseni naša država je ponovo na testu da pokaže da li umijemo brinuti o dijelu svjetske baštine koju imamo. Ni četiri mjeseca nakon zasijedanja UNESCO-vog Komiteta za svjetsku baštinu čini se da ne pokazujemo da istinski razumijemo tu izuzetnu univerzalnu vrijednost Područja Kotora, niti povlačimo ključne poteze koji bi trebali spriječiti njegovo stavljanje na Listu svjetske baštine u opasnosti. A opasnost je u našem slučaju očigledna - prekomjerna i neadekvatna urbanizacija kao posljedica naše pogubne politike razvoja.

Priznanje koje nam je danas dodijeljeno doživljavamo kao podršku svim aktivistima i aktivistkinjima, odgovornim građanima i građankama Crne Gore, ali i pojedincima/kama unutar institucija, koji vide da je pravac prostornog razvoja naše države pogrešan, da su posljedice teške i nažalost, često, nepopravljive, da se uništava divan prostor na kojem živimo, ali i dom budućih generacija koje će doći. Ovo priznanje nas podsjeća da, uprkos izazovima, borba za očuvanje pravih vrijednosti i prostora ima smisla. Smatramo ga podrškom svima koji ne pristaju da odustanu, i kojih, srećom, nije malo. Posebno smatramo da je značajno kao podsticaj i motivacija za mlade generacije.

Želimo da se zahvalimo svima koji su vjerovali u Expeditio, podržavali nas i bodrili, učestvovali u našim aktivnostima. Zahvaljujemo se koleginicana/ama, saradnicima, donatorima, našim prijateljima i porodicama. Najveće bogatstvo Expeditio je, na kraju, ta mreža sjajnih i divnih ljudi koji ne odustaju od sna o ljepšem i pravednijem društvu, u prostoru u kome se takvo društvo ogleda.

Konačno, želimo da uputimo apel donosiocima odluka i institucijama. Zaista je krajnji trenutak da se osvijeste problemi, udruže snage i da se zajednički krene ka izlasku iz ove pogubne situacije u kojoj je naš najvrijedniji resurs prepušten silama krupnog kapitala i interesima pojedinaca. Kada pravi sistem vrijednosti, zasnovan na jednakosti, pravičnosti, i odgovornosti, ali i poštovanju baštine i pejzaža, zaživi, to će značiti i početak ozdravljenja našeg društva, i našeg prostora.