Dijatreta, Komini (kod Pljevalja)

Predanje kaže da su majstori dijatreta* bili pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali specijalni tretman, jer čovjek je za života mogao da napravi možda samo jednu.

Osim svoje primarne, praktične namjene ovi luksuzni pehari bili su i odraz pripadnosti određenom staležu, porodici, a vrlo je bitna i estetska kategorija jer se kroz njih reflektuju i ukus i moda jedne epohe, životni stil. Dijatreta kao kraljica večeri za trpezom moćnog gospodara ili samog cara, napravljena da bude izložena hiljadama očiju, da pokaže ljepotu, izazove uzdah, da svjedoci o raskoši...A, onda, možda, nakon mnogih pirova koje su prošli zajedno bude sahranjenja sa svojim vlasnikom...

Dragulj kulturne baštine

Period III i IV vijeka predstavlja kulminaciju staklarske vještine u antici. Pored velikog broja starih tehika i oblika čije se korišcenje nastavlja i u ovom periodu, sada se javljaju i sasvim novi oblici i, naravno, nove tehnike kao što su brušenje i graviranje. Stvaralačka mašta staklara je usmjerena ka tome da se glatkoj površini suda da nova draž pomoću kontrastnog ornamenta. Postepeno se dekoracija podiže sa površine i obuhvata cijeli sud kao mrežasta korpa (dijatreta).

Dijatretu čini pehar od kristalnog bezbojnog stakla i reljefni ukras. Upravo po načinu ukrašavanja mogu se izdvojiti dvije grupe dijatreta: dijatrete sa figuralnom predstavom, od kojih je najpoznatija tzv. Likurgova kupa, koja se danas čuva u Britanskom muzeju u Londonu, i mrežaste dijatrete koje se smatraju estetskim najsavršenijim i kod njih dekor u vidu fine mreže obuhvata cijeli sud. Postoji više vrsta mrežastih dijetreta, a one se razlikuju po bogatstvu mrežastog ukrasa. Najsavršenije imaju na vratu suda natpis, zatim slijedi okovratnik sastavljen od ornamenata jajastog štapića i mreža koja obuhvata jezgro, odnosno samu posudu. Natpis ispod oboda najčešće izražava neku želju ili je to izreka ispisana na grčkom ili latinskom jeziku. Rjeđe se na dijatretama nalaze imena kao što je to bio slučaj na izgubljenoj dijatreti iz Strazbura sa imenom Maksimilijana (Maximus Augustus vivas) ili na kominskoj dijatreti sa imenom Penhelenija (Panhellenios). Najčešći tip ima samo natpis i mrežu, a najraskošniji je primerak iz Kelna kod koga je natpis purpurno crvene boje, okovratnik zlatno žut, a mreža je svijetlo zelena. Višebojnost dijatreta je postizana na isti nacin kao i kod rezanog kameo-stakla, umakanjem osnove jezgra u raznobojnu staklenu masu.

Međutim, problem koji je dugo vremena zaokupljao pažnju naučnika i izazivao različite teorije i pretpostavke odnosi se na način kako je izvedena mreža. U toku XIX vijeka u nekim staklarama u Njemackoj pokušali su da naprave dijatrete. Poslije šest mjeseci rada, uz pomoć modernih instrumenata i alata, dobijen je primjerak koji se ne može ni približno mjeriti sa antičkim dijatretama, jer jer mnogo grublji i primitivniji od njih. Danas je, naravno, sasvim izvjesno da su mreža i pehar iz jednog komada i da se poslije umakanja jezgra u boju i hladenja staklo brušilo točkićima raznih oblika i dimenzija, tako da se dobijala mreža koja je za osnovu tj. jezgro vezana staklenim stubićima.

Ali, dijatrete, naravno, ne predstavljaju samo tehnički kuriozitet , već zbog savršene virtuoznosti kojom je vođen točkić za brušenje predstavljaju i umjetničko dostignuće, a činjenica koja se odnosi na njihov broj (do sada je u svijetu otkriveno 19 dijatreta od kojih je samo 5 u potpunosti očuvano) čini pravim draguljima kulturne baštine.

Tokom velikih arheoloških iskopavanja Municipijuma S...(selo Komini kod Pljevalja), 1975 godine u nekoropoli II istražena je i grobnica X koja je velikih dimenzija sa više odaja i komora. U okviru grobnice nalazio se i grob napravljen od opeka velikog formata vezanih malterom, a u njemu je bio postavljen olovni sarkofag sa skeletom pokojnika i prilozima. Grobnica je davno opljačkana, ali je razbojnicima promakla staklena čaša položena pored desnog ramena pokojnika. Senzacija u naučnim krugovima, «Kominska dijatreta» jedna je od pet potpuno sačuvanih dijatreta u svijetu!

Kominska dijatreta pripada grupi mrežastih dijatreta i to drugom tipu. Čini je zvonoliki pehar od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltno plava mreža koja u tri reda prestenova sasvim slobodno obavija prehar. Slova napisana iznad mreže su iste boje kao i mreža, mada natpis nije povezan sa mrežom, već stoji slobodno i sastoji se od 19 slova. Oštećeno je jedno slovo O, a posljednje slovo koje nedostaje, najverovatnije je slovo M(emoria). Natpis glasi: VIVAS PANELLENI BONA. Kominska dijatreta značajna je ne samo zbog savršene izrade već i zbog sadržaja natpisa koji ima ime (Panellenios) što je prilično rijetko. Poznat je jedan konzul Lydiae, njega pominje Teodosijev kodeks X. Treba, naravno, imati rezerve u povezivanju Panhelenios-a koga pominje kominska dijatreta i azijskog koga pominje Teodosijev kodeks X. (A. Crmanović Kuzmanović, Thr komini diatretum, Journal of glass studies, vol.21,1979).

Visina dijatrete je 14,9 cm, prečnik otvora 13,3, baze 3,7cm, može se datovati u IV i pocetak V vijeka n.e., a mjesto izrade su čuvene Kelnske radionice.

Da li će jedna od 5 sačuvanih dijatreta (koja je preživjela 15 vjekova, napad razbojnika, i vjerovatno, još mnogo šta) ponovo ugledati svjetlost dana, zablistati na polici muzeja kao nekada na gozbi u ruci konzula? Arheolozi puni entuzijazma (70tih godina), veliki planovi za izgradnju areheološkog parka u Kominama gdje bi se vidjele otkrivene velike grobnice zajedno sa žrtvenicima i nadgrobnim pločama, gdje bi se bio izložen i sav taj raskošni pokretni materijal...

*dijatreta (lat. diatreta), vrsta luksuznih staklenih posuda, uglavnom pehara, karakterističnih za poznu etapu Rimskog carstva