Istraživanje: Rodna osviješćenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori

Istraživanje „Rodna osviješćenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori” ima za cilj da ispita u kojoj mjeri je planiranje u Crnoj Gori rodno-osjetljivo i na koji način se može poboljšati postojeća planerska praksa. Istraživanje je obavljeno sa akterkama koje djeluju na polju planiranja i ono obuhvata stavove o trenutnoj integrisanosti rodne ravnopravnosti u procese planiranja prostora, kao i smjernice i preporuke za poboljšanje sadašnjeg stanja na tom polju.

Rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora, jednak položaj i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava i sloboda i korišćenje ličnih znanja i sposobnosti za razvoj društva, kao i ostvarivanje jednake koristi od rezultata rada.

Planiranjem prostora stvara se okvir svih naših aktivnosti. Danas se zahtijeva da planiranje bude integralno, tj. da istovremeno uključuje različite segmente razvoja. Jedan od tih segmenata je i postizanje rodne ravnopravnosti, tj. doprinos promociji jednakih mogućnosti, kroz istovremeno uvažavanje iskustava žena i muškaraca. Rodno-osjetljivo planiranje sve više postaje praksa u današnjem konceptu planiranja, a tako bi trebalo da bude i u Crnoj Gori.

Istraživanje „Rodna osviješćenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori” ima za cilj da ispita u kojoj mjeri je planiranje u Crnoj Gori rodno-osjetljivo i na koji način se može poboljšati postojeća planerska praksa. Istraživanje je obavljeno, putem intervjua, sa akterkama koje djeluju na polju planiranja u Crnoj Gori i ono obuhvata:

1. stavove o trenutnoj uključenosti rodne ravnopravnosti u procese planiranja prostora u Crnoj Gori;
2. smjernice i preporuke za poboljšanje sadašnjeg stanja;

Generalna slika stanja, koja proističe iz istraživanja, je da planiranje u Crnoj Gori nije rodno-osjetljivo. Akterke koje djeluju u sektoru planiranja, sam pojam „rodne ravnopravnosti” manje povezuju sa planerskom praksom, a više sa privatnom sferom. U tom smislu, sve akterke se slažu da su u Crnoj Gori rodni stereotipi još uvijek živi i da su promjene potrebne. Takođe se slažu da je rodna ravnopravnost podjednako društvena potreba i obaveza Evropske unije. Upitanice primjećuju da žene imaju iste obaveze kao i muškarci, ali da nijesu jednako plaćene i da ne dolaze lako do rukovodećih pozicija. Sa pojmom „rodno-osetljivog planiranja” upoznato je svega 12% ispitanica.

Sve sagovornice izjavile su da se u odnosima na poslu, kada su u pitanju muške kolege, osjećaju, uglavnom, ravnopravno i uvaženo. Za razliku od odnosa sa kolegama, iskustva sa muškarcima strankama/klijentima, investitorima ili donosiocima odluka bila su za njih češće diskriminišuća.

Kada je u pitanju brojnost žena u planerskoj praksi, sve uspitanice prepoznaju da žena ima dosta na mjestima gdje se izrađuju i implementiraju planovi, dok su muškarci još uvijek dominantni na mjestima gdje se investira i donose odluke, tj. gdje postoje novac i moć. „Planiranje je interesna zona muškaraca. Klijenti, tj. vlasnici imovine su muškarci i krupniji zahtjevi stižu od njih, planove usvajaju muškarci, a takode ih ima više i u komisijama koje ocjenjuju planska dokumenta”, jedno je od razmišljanja.

Što se tiče pristupa planiranju, istraživanje pokazuje da planerke vide izvjesne razlike u planerskim stavovima muškaraca i žena. Smatraju da se žene prije slože da neki prostor treba očuvati, oslanjaju se na sigurna rješenja i struku, profesionalnije su i razmišljaju mnogo odgovornije. Čini im se da muškarci nemaju toliki strah od odgovornosti, pristupaju problemima operativno, planiraju onako kako „investitor traži” i međusobno su solidarniji od žena.

Kada je u pitanju uključivanje građana/ki, uobičajni modeli uključivanja sa javne rasprave i ankete. Analiza komentara građana/ki ne vrši se u odnosu na polnu pripadnost, a muškaraca ima daleko više na javnim raspravama prilikom davanja komentara na plansku dokumentaciju.

Preporuke za poboljšanje rodne osjetljivosti planerske prakse date su na kraju ovog dokumenta. Smjernice su sakupljene tokom istraživanja, kroz pomenute intervjue sa akterkama koje djeluju na polju planiranja u Crnoj Gori. Preporuke obuhvataju i neke od ideja sa radionice „Rod i prostor”, organizovane u sklopu projekta, kao i zbir iskustava prikupljenjih iz literature. Smjernice i preporuke namijenjene su Sekretarijatima za urbanizam i planiranje prostora u Lokalnim samopravama u Crnoj Gori, Ministarstvu uređenja prostora i zaštite životne sredine (sada Ministarstvo održivog razvoja i turizma), firmama koje se bave izradom planskih dokumenata kao i nevladinim organizacijama aktivnim u oblasti upravljanja prostorom, uključivanja građana/ki, javnog zastupanja, ženskih ljudskih prava i sl.

-------

Zahvaljujemo se:

- svim učesnicama u istraživanju i radionici “Rod i prostor”;
- prof. Aniti Larsson (Lund, Švedska) na pomoći pri kreiranju Vodiča za intervju i preporukama u vezi literature;
- Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Odjeljenju za poslove rodne ravnopravnosti na ustupljenim materijalima;
- donatorima koji su omogućili realizaciju projekta “Rod i prostor” - Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA) i Program Ujedinjenih nacija za razvoj - UNDP;

Istraživanje možete preuzeti na linku: http://issuu.com/expeditiokotor/docs/istra__ivanje-___rodna-osvije____en